Prvi koraci prema digitalnoj slobodi

Osobna računala postala su dio inventara više-manje svakog kućanstva. Obzirom da je takvo računalo vlasništvo pojedinca, normalno bi bilo pretpostaviti da vlasnik može s tim računalom napraviti što god želi, odnosno da vlasnik ima kontrolu nad računalom. Današnja je situacija zapravo dijametralno suprotna zahvaljujući potrebi za softverom i neupućenosti korisnika računala. Naime, za rad računala je potreban softver. Tu spadaju operacijski sustav i razne korisničke aplikacije. Ako korisnik na računalu ima instalirane Prozore ili Dizajnersku nepoznanicu, on nema kontrolu nad vlastitim računalom jer su oba proizvoda – redmondski i kupertinski – zapravo vlasnički softver, a takav korisniku oduzima kontrolu nad računalom.

Trenutak u kojem se korisnik odriče kontrole nad vlastitim računalom je klik na gumb “I Agree” pri instalaciji ili prvom pokretanju softvera iza kojeg stoji pristanak na prepuštanje kontrole nad računalom nekoj trećoj strani, odnosno proizvođaču softvera. Stranica Najsramotnije EULA-e donosi brojne besmislice koje se kriju u pravnim bespućima licencnih uvjeta za krajnje korisnike (eng. End User License Agreement) na koje korisnik pristaje sudbonosnim “I Agree”, a vrijedi izdvojiti nekoliko njih:

  • ne smijete koristiti Microsoftov softver FrontPage kako bi rekli nešto protiv Microsofta,
  • ako imate operacijski sustav Microsoft Vista, pristali ste na to da Microsoft prilikom aktivacije sustava prikupi vaše “osobne informacije” i “obrađuje” ih na način i na mjestu gdje se Microsoftu svidi,
  • ako koristite koju Googleovu uslugu (npr. Gmail), pristajete na stalnu promjenu uvjeta korištenja bez da vas Google o obavijesti kad se dogodi promjena,
  • Yahoo u svojim uvjetima korištenja za razne usluge smatra da bi njihovi uvjeti korištenja, potencijalno protuzakoniti, trebali biti iznad državnih zakona.

Da bi korisnik imao kontrolu nad vlastitim računalom, trebao bi koristiti softver koji je transparentan, koji nema što skrivati od korisnika, koji ne nameće dodatna ograničenja (država je već nametnula ograničenja raznim zakonima), kojeg je moguće prilagođavati i koji je nematerijalno dobro za zajednicu. Takav je slobodan softver. Četiri slobode definiraju slobodan softver:

  • sloboda pokretanja programa u bilo koju svrhu,
  • sloboda proučavanja načina na koji program radi i prilagođavanja istog svojim potrebama,
  • sloboda redistribucije kopija kako bi se pomoglo bližnjemu i
  • sloboda poboljšavanja programa i objavljivanja vaših poboljšanja javnosti, u korist cijele zajednice.

Te četiri softverske slobode u zadnjih 25 i više godina stvorile su zajednicu milijuna entuzijasta i zaposlenika brojnih tvrtki koji su odlučili međusobno dijeliti i pomagati si. Rezultate svoga rada nisu zadržali samo za sebe, već su ih nesebično podijelili sa svima. Stvorili su kulturnu baštinu, nevjerojatno bogatstvo znanja svima dostupno, ali i tehnologiju koja našu svakodnevicu čini boljom. Tako postoji slobodan softver za obradu teksta, slika, surfanje webom, čitanje e-pošte, reprodukciju multimedijalnog sadržaja, upravljanje infrastrukturom Interneta, upravljanje burzama, za digitalnu enciklopediju, nalazi primjenu u nacionalnoj sigurnosti, u predviđanju vremenskih uvjeta na super-računalima, u mobitelima

Pitanja slobode, kontrole i moći – kada se radi o softveru – u početku su mi bila preapstraktna. U svijet slobodnog softvera ušao sam koristeći konkretne tehnologije pa će čitatelj možda odlučiti započeti na isti način. Sa slobodnim softverom – izuzev korištenja Firefoxa – započeo sam drastičnim rezovima u smislu softvera kojeg koristim za svaki oblik rada na računalu. Bez ikakvog predznanja o toj slobodnoj i za mene novoj tehnologiji, izbrisao sam instalaciju Prozora i drugog vlasničkog softvera i umjesto toga instalirao sam operacijski sustav GNU/Linux. Na taj način bio sam prisiljen brzo naučiti kako se snaći u novom okruženju. Čitatelju ne preporučujem tako veliki skok, iako se tako nauči zaista puno u vrlo kratkom periodu. Postepena zamjena vlasničkog softvera slobodnim softverom čini se manje zahtjevnom za prosječnog korisnika računala, no ako je netko odvažan ili se smatra informatički pismenim i voljan je odmah u potpunosti preuzeti kontrolu nad vlastitim računalom, rado ću pomoći u prvim, ali i kasnijim koracima.

Zakoračiti prema digitalnoj slobodi čitatelj može tako da na računalo instalira neke popularne aplikacije unutar operacijskog sustava kojeg trenutno koristi. Primjeri su:

  • Firefox za surfanje webom,
  • Thunderbird za e-poštu,
  • LibreOffice za uređivanje teksta, prezentacija i proračunskih tablica,
  • VLC za multimedijalni sadržaj i
  • na web-stranici PDFreaders.org možete pronaći programe za pregledavanje PDF dokumenata.

Zainteresiranom čitatelju preporučujem pronalaženje zamjene u slobodnom softveru za svaku aplikaciju vlasničkog softvera. Jedan repozitorij aplikacija slobodnog softvera kategoriziran po funkcionalnosti moguće je pronaći na web-stranicama Free Software Foundationa.

© 2011. Marko Dimjašević. Djelo dostupno pod licencom Creative Commons Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima 3.0 Hrvatska (CC BY-SA 3.0). Bazirano na radu s Akuzativa.

Vezano
1 komentar
  1. Zašto slobodan softver? | Križevci.info

    […] Ovaj je tekst prvotno objavljen na internetskom portalu Linux za sve, a ovdje je prenesen kao svojevrsni nastavak prošlih tekstova o slobodnom softveru objavljenih na portalu Križevci.info: Uvod u svijet slobodnog softvera, Prvi koraci prema digitalnoj slobodi. […]

Komentari su zatvoreni.