Čitam najnovije HSS-ovo obraćanje sredstvima javnog priopćavanja i lako prepoznajem rukopis: po skromnosti vokabulara, primitivnosti, po zamjenama teza i klimavosti argumenata, po demagogiji i samo autoru jasnim stavovima. Naravno, autor tog opskurnog tekstuljka je moj gradonačelnik, vođa obiteljskog klana, kum-gradske kamarile, predsjednik stranke i saborski zastupnik.
U prozi nivoa “Kokice hodaju po dvorištu i kljucaju kamenčiće, a u slobodno vrijeme nesu jaja” naš bonvivan proziva premijera i pita ga: “Da li je vaš posjet Križevcima bio stranački ili državnički?”, te ga upozorava “da bi trebao biti premijer svih građana, a ne samo Kukuriku prijatelja!”
Bio sam jučer na trgu, Hrga nisam vidio. U grad je došao Premijer svih građana Hrvatske i po elementarnoj ljudskoj, osobnoj i političkoj pristojnosti na trgu je trebao i morao biti i gradonačelnik. Par minuta, kurtoazno pozdraviti premijera, ostaviti ga stranačkoj braći i otići po mineralnu i u klet. Da, bilo je osiguranje (mislim, jedan ili dva automobila), lokalni policajci u civilu imali su pokaznu vježbu, lokalna radio stanica popratila je premijerov posjet pogledom kroz prozor dežurnog tehničkog urednika, i bilo je stotinjak građana (provjereno ne samo pripadnika SDP-a).
Bili su pristojni svi oni koji razumiju ono što Hrg u svojoj egomaniji nikako ne može shvatiti, da je Milanović premijer, a on saborski padobranac koji je mjesto u saboru dobio na kartanju. U saopćenju (koje vrijedi pročitati) Hrg proziva premijera jer je u proračunu smanjio sredstva za izgradnju lokalnih cesta i prilaza kletima i da u okolici Križevaca još ima neasfaltiranih lokalnih i županijskih cesta… i da nije prihvatio njegov (hik) amandman u kojem je tražio da se asfaltiranje cesta i popravak vodovodnih instalacija za sve članove HSS-a financira iz podrumske štamparija Eura u Bjelovaru!
Kao krešendo tragične opere Hrg proziva Milanovića što se po Hrvatskoj vozi na teret poreznih obveznika, a ne volovskom zapregom iz Kalničkog potoka (na javnom natječaju pravo prijevoza, bez sumnje, dobio bi Hrgov stric) i što se, zamislite, gase semafori, aludirajući na izdatke koje financiraju svi građani, a Milanović ih koristi za stranačke skupove.
Iz koje kese je gradonačelnik Križevaca financirao brošuru, izdanu nedavno u kojoj nabraja kolosalne uspjehe svoje vlade i vladavine iz koje neupućeni čitatelj može pomisliti da smo Monte Carlo. Tko besramno godinama koristi lokalnu radio stanicu (radio je opće dobro, a ne ničija prćija) za osobnu i stranačku propagandu!
Mali ljudi, sitne duše, primitivci, žude za glamurom, a “osobno osiguranje, pratnja, rotirke” su vrh osjećaja važnosti i moći. Pa ipak po zakonu Republike Hrvatske takvo osiguranje pripada predsjedniku Vlade, recimo da ga štiti od budala koje su svuda oko nas. Doslovno!
Neki ljudi ma na kojem položaju u društvenoj ljestvici bili i koje funkcije obnašali nisu vrijedni truda, najveća im je kazna da su neprimjetni, da im ni tijelo na suncu ne ostavlja sjenu na kamenu. Matak, ekspres lonac, čakija, batina… ma nisu vrijedni ni da ih pas zapiša. Ma koliko se trudili, vladali gradom ili selom, strankom ili klanom, pisali i maltretirali medije ostaju ono što jesu – primitivci.
Da, taj primitivac će opet dobiti gradske izbore. Križevci će ispaštati taj izbor i dalje tisuću milja biti od državnog interesa i državne blagajne. Baš kao moja ulica. U mojoj ulici, jednoj od najljepših i najznamenitijih u gradskom centru, na mjestu stoljetnih javora koji su dodirivali oblake, zasađena su stabla koja ne smiju rasti. Za četiri godine narasla su dva i pol centimetra. Sloj asfalta i nogostup obnovljeni su 1966. godine. Simbolika, gradonačelniče, simbolika. Ceste o kojima zboriš još dugo će biti blatnjave. Zato čizme pod ruku pa do grada, a onda iz cekera Vuk vadi špićoke pa u život. Neće ti biti prvi, ali vjeruj, ni zadnji put. A rotirka, da je Boga i pravde, čekala bi te USKOK-ova, ispred kućnih vrata.
Komentari su zatvoreni.