Kad bi se barem mogao kretati uz hodalicu, jedina je to želja Snježane Sović, ali njen sin Ivan više ne može stati na noge. Mogao bi kad mu se mišići ne bi previše stezali, grčili do boli. Ima spastičnu paraparezu, skupinu poremećaja koji uzrokuju postepenu slabost s grčevima mišića u nogama. Mogao bi stati kad bi mogao vježbati, a ne može zbog bolova u tim zgrčenim nogama. Nekad je vozio biciklić s tri kotača, prisjeća se mama Snježana koja sama brine o sinu, a danas više ne može bez kolica i njene pomoći. Do ulaza u kuću je pet stepenica po kojima ga vuče, zajedno s kolicima, i tako svaki dan još otkad je išao u školu. Ne žali se, ali bole je leđa jer i bez kolica Ivan ima šezdesetak kila. S hodalicom bi bilo lakše, nabavili su je, ali Ivanu je u njoj preteško jer ga noge ne slušaju.
Lijeka za Ivanovu bolest nema, liječenje podrazumijeva fizikalnu terapiju, vježbanje i lijekove za smanjenje grčenja, spastičnosti. Začarani je to krug iz kojeg Ivan i njegova mama ne mogu sami izaći – mora vježbati, a zbog grčeva ne može.
Svijetla točka u danu mu je odlazak u Udrugu Maslačak. Iako svakodnevno trpi bolove, na njemu se to ne vidi; baš je drag dečko, voli pjevati, čitati, boraviti u prirodi, a najdraži su mu izleti. Voli ih jer se sprijateljio s Alenom, volonterom koji Maslačke vozi kad se nekamo ide. Skompali su se, kaže Snježana, i Ivan u njega ima povjerenja. No Alen bi mu htio i pomoći. Čuo je da je Ivan već isprobao posebno odijelo s ugrađenim elektrodama koje stimuliraju i aktiviraju slabe mišiće, a opuštaju spastične.
“Nakon jednog sata mišići su mu bili opušteni, spazmi su se smanjili i onda je mogao vježbati“, ispričala nam je mama Snježana, uz nadu da bi redovitim nošenjem, po jedan sat svaki drugi dan, i vježbanjem, Ivan mogao i u hodalicu. Samo, naravno, ima jedan problem – odijelo košta više od 7200 eura, a samohrana majka ih nema. I tu se uključio Alen, rekreativni trkač koji ne može ni zamisliti dan bez kretanja.
“Već isti dan na treningu tu sam informaciju podijelio s kolegama rekreativnim trkačima ultrašima (čitaj luđacima) iz AK Križevci, jer znam da imaju velika srca. Nije prošla minuta, dvije, a već se izrodila ideja – Ajmo skupiti pare, ali ajmo napravit nešto da i nama bude teško“, kaže Alen Lukinović. Priča se zakotrljala, brzo su pokrenuli humanitarnu akciju i sad se u nju mogu uključiti svi koji žele pomoći.
Plan je da se 13. travnja od 9 sati počne trčati na Gradskom stadionu – koliko tko želi i koliko može, uz dobrovoljni prilog. Ovi “malo luđi” planiraju trčati 105,5 krugova, odnosno puni maraton 42,2 km, i za svaki istrčani krug su spremni uplatiti neki iznos. Pozivaju i građane, sportske klubove i ljude plemenitih namjera da im se pridruže i odvrte koji krug za Ivana. Humanitarna akcija će službeno početi 2. travnja, od tog datuma će IBAN biti aktivan pa ćemo broj računa objaviti na vrijeme.
