S koprivničkim etno-punk bendom Ogenj odradili smo intervju prije njihovog nastupa na Dori. Tomislav Mihac Kovačic (frontmen) i Petar Simčić (gitara) kroz razgovor su nam ispričali sve što valja znati o njihovim glazbenim utjecajima, dosadašnjem radu benda i budućim planovima.
Kž.info: Kako ste se upoznali i što je potaknulo nastanak benda Ogenj?
Tomislav: To je priča i ljubav koja traje već ravno deset godina. Nakon HC/punk faze te nekih “izleta” u sasvim druge vode, trebalo je probati nešto „lakše“. Od samih početaka ideja je bila stvoriti bend za širu masu – mainstream, a opet alternativan. Još uvijek mislim da dobro držimo ovu alternativnu stranu koja se s novim vremenom pretapa u mainstream. Možemo ponosno reći da želimo ostati na braniku rokenrola, koliko god to teško bilo i koliko god trendovi zahtijevali da se sve brzo mijenja i zaboravlja. Svojim djelovanjem želimo ostaviti trag radišnih ljudi, koji se nisu sramili svojih korijena niti svojih stavova, koji se nisu bojali spajati nespojivo.
Kž.info: Kako biste opisali svoju glazbenu poruku?
Tomislav: Naša poruka je iskrena, otvorena, energična. Ponekad teška za probaviti, ponekad grize i daje čovjeku povod za razmišljanje, rijetko opominje i kritizira. Odlučili smo da kakva god bila poruka, mi moramo ostati veseo i pozitivan bend koji isporučuje cjelokupni doživljaj – doživljaj ljepote življenja na ovoj zemlji, jer jedan nam je život i treba ga iskoristiti u pozitivi i radosti.
Kž.info: Što smatrate najvažnijim uspjehom benda?
Petar: Na ovo se pitanje može odgovoriti na više načina. Ako gledamo neke značajnije uspjehe koje volimo istaknuti u svom životopisu, onda bi to svakako bila dva osvojena Porina (za najboljeg novog izvođača i najbolji etno album – “Domaj”) te ovogodišnji ulazak u polufinale Dore. No, najvažnije je istaknuti da je bend svirkom proputovao od Hamburga do Podgorice te na svom putu stekao brojna divna prijateljstva, iskustva te životne lekcije koje su nas pripremile za ovaj veliki korak koji nam slijedi, a to je nastup na Dori.
Kž.info: Što vas je motiviralo da se prijavite na natjecanje za izbor hrvatskog predstavnika na Eurosongu?
Petar: Želja za Dorom postoji već nekoliko godina među našim redovima. U samim počecima pojedini mediji govorili su da bismo mi bili zanimljiv predstavnik, a prije koju godinu nas je jedan od autora pobjedničke pjesme Eurosonga prepoznao kao vrlo autentične, potencijalne hrvatske predstavnike, nakon što je poslušao našu pjesmu „Kaj nebi bilo“. Rekli smo jedni drugima da smo spremni za najveći izazov – Doru, koja je trenutno najveća platforma za nas glazbenike. Iznimno smo motivirani dati sve od sebe, već prije samih nastupa osjećamo veliku podršku nove publike i to nas gura da upravo za njih pružimo čak i iznad svog maksimuma.
Kž.info: Koji su vaši glazbeni uzori i kako utječu na vaš kreativni proces i stil?
Petar: Mnogo je glazbenih uzora – što žanrovskih, što stilskih. Svaki pojedini član benda ima svoje glazbene favorite koji naizgled nemaju uvijek dodirnih točaka sa zvukom Ognja, no svu inspiraciju koju crpimo iz glazbe nastojimo pretočiti u jednu novu, koherentnu cjelinu i smatramo da smo u stanju isporučiti zanimljiv koloplet naših ukusa i pojedinačnih inspiracija. No, da ne ostanemo samo na ovom filozofskom odgovoru, na playlisti benda redovito se zavrte Gunsi, Nirvana, System, Rammstein, Kries, Azra, Leonardova playlista japanskog jazza, Bruce Springsteen, Radiohead, Smashing Pumpkins, Johnny Cash, Talking Heads i još tisuće drugih. Volimo i poslušati nova izdanja naših kolega na domaćoj alternativnoj sceni!
Kž.info: Kako se vaš glazbeni stil razvijao kroz vrijeme i koje elemente etno tradicije i punk nasljedstva smatrate ključnima?
Petar: Što se tiče glazbenog stila, stvarno možemo reći da je svaki album simbol jedne ere benda, što zbog tadašnjeg razdoblja inspiracije ali isto tako i zbog promjene postave benda kroz godine. Svaki novi član donio je nešto novo i svježe u zvuk, dao je neku novu viziju. Nosimo etno tradiciju i punk zvuk kao fundament svog zvuka, no u prethodnih nekoliko godina odlučili smo nadograditi zvuk, isprobati nove instrumente (harfa), dodavati elemente elektronike, miješati „nespojive“ žanrove u pjesmama (primjer: Nepravilna s albuma Republikaj). Jednostavno smo odlučili biti eksperimentalniji, raditi „ad hoc“ i vidjeti što će instinktivno izaći iz nas. Drago nam je da naša publika svesrdno podržava uvođenje novih instrumenata, a veseli nas da nam je ta otvorenost donijela i nove pratitelje.
Kž.info: Utječe li ostavština pionira koprivničke urbane scene poput Overflowa na nove i mlađe bendove, uključujući vas?
Petar: Njihovu ostavštinu i trag na koprivničkoj urbanoj sceni iznimno cijenimo, drago nam je da i današnji mladi glazbenici pronalaze inspiraciju u karijeri i putu Overflowa. Koprivnica je uvijek bila prepuna glazbenog potencijala i zaista možemo reći da je svaka generacija imala svoje predvodnike. Mi se godinama borimo i gradimo svoj put i sada kada se sve ove divne stvari događaju, mogu samo reći da ako naša glazba ili naša priča potakne mlađe generacije da krenu stvarati nešto svoje, mislim da će to biti najveći dokaz da smo napravili nešto značajno i veliko.
Kž.info: Kako percipirate urbanu scenu u Koprivnici? Svi okupljeni oko FUNK-a, udruge RockLive i drugih rade odličan posao. Je li grad dovoljno urban i poticajan za umjetnike?
Petar: Koprivnička urbana glazbena scena zaista je bogata i prepuna sjajnih izvođača i bendova koje rado posjećujemo i podržavamo na sve moguće načine. S FUNK-om i RockLiveom smo mnogo puta na obostrano zadovoljstvo uspješno surađivali, a kao krunu suradnje možemo istaknuti da smo si trajno posudili jednog od glavnih i odgovornih ispred navedenih udruga – Denisa Košćaka. Denis nam je zadužen za PR&Booking i dio je našeg tima za Doru, ali i sve što dolazi poslije. Zanimljivost je da smo pjesmu „Daj, daj“ napravili upravo u prostorijama FUNK-a, gdje nam je i trenutni stožer za uvježbavanje koreografije i pripremu cjelokupnog nastupa na Dori. Također, prošle godine imali smo nastup na RockLiveu kojeg se i dan danas rado prisjećamo, stoga možemo reći da smo zaista iskoristili „urbani poticaj“ koji nam se nudi, no nadamo se da će naša priča s Dorom pojačati javni, ali i gradski interes za jačanjem infrastrukture urbane kulture, kako bismo zaista potvrdili da smo jedno od glavnih kulturnih središta Hrvatske. Istaknut ću da smo i sami organizatori festivala „Puna Šuma Rokenrola“ gdje blisko surađujemo sa spomenutim udrugama, ali i vašim domaćim Robinom. Za one koji ne znaju, radi se o festivalu mladih autorskih bendova koji imaju priliku nastupiti u finalu festivala te osvojiti brojne vrijedne nagrade, koje će im dati vjetar u leđa za dalje.
Kž.info: Što mislite o trenutnoj popularnosti trapa među mladima te kako taj trend utječe na vašu viziju glazbene budućnosti?
Petar: Trap je, ako se ne varam, trenutno najpopularniji žanr u svijetu, a jako je popularan i u Hrvatskoj. Osobno slušam neke trap izvođače, ponajviše hrvatske, a čak smatram da bi bilo zanimljivo napraviti suradnju s nekima od njih na budućem materijalu. Treba napomenuti da je trap dosta dugo prisutan na sceni i u mainstreamu, također mislim da je prednost što se dosta kreativno može kombinirati s drugim žanrovima i stilovima, zato danas ima svoj status.
S druge strane, svjedočimo činjenici da u zadnjih par godina (barem prema mome mišljenju) interes za bendovima ne jenjava i svako malo se pojavi neko novo, zanimljivo ime na sceni. Mislim da su ljudi generalno željni one organske energije koju nudi bend. Također, izvođači ne bi trebali toliko razdvajati trap i rock publiku, već nastojati stvoriti materijal koji će privući jedne i druge i stvoriti neku novu, homogenu publiku.
Kž.info: Kako se pripremate za nastupe i što vam je najvažnije prilikom izvođenja uživo?
Tomislav: Pripreme se itekako razlikuju od normalnih proba koje smo imali do sada. Pojačavamo fizičke pripreme i treninge, neki od nas pojačavaju i svoj imunitet, radimo pjevačke, a i probe koreografije. Pokušavamo misliti na svaki moment nastupa kao i na to da ponekad stvari postaju teške i iscrpljujuće. Ljudi iza malih ekrana to ne vide, vide samo naš završni show. Želimo spriječiti sve loše stvari koje se mogu desiti, tako da na samom showu uživamo, budemo spremni 200% i da publika to osjeti.
Kž.info: Što očekujete od svog nastupa na Dori – vidite li to kao priliku za pobjedu i odlazak na Eurosong ili je to više zdrava zezancija vođena logikom „Que sera, sera“?
Tomislav: Mislim da smo u nekim krugovima dovoljno poznati i jasni sa svojom radnom etikom. Naša ideja benda nikada nije bila samo dobra zabava. Mi u svojim privatnim životima imamo i dovoljno drugih hobija s kojima možemo „potrošiti“ vrijeme. Cilj prijave na Doru je osim povećane promocije i otići do kraja, značilo to pobjedu i odlazak u Basel, dapače. S takvim mislima i namjerama pripremamo se za Doru, ulažemo mnogo truda i financijskih sredstava da izgledamo profesionalno i da se naš cijeli paket prepozna kao pobjednički. No, ukoliko do toga i ne dođe, mi znamo da smo dali sve od sebe i da nemamo za čime žaliti. Ljudi prepoznaju iskrenost, prepoznaju snagu i potencijal Ognja, a tak bude ostalo i nakon Dore 2025.
Kž.info: Kako planirate iskoristiti iskustvo s natjecanja i kakvi su vam planovi za bend u narednom razdoblju?
Tomislav: Planovi se nadograđuju svakim danom, jer osim Dore i tereta favorita od neki dan tu je opet i nominacija Porina za najbolji alternativni album. Apetiti nam rastu, pa tako i planovi. U svakom slučaju, 15. ožujak nam je najbliži i tu smo spremni napuniti i zagrijati zagrebački Boogaloo klub. Dakle, promocija Porinom nominiranog albuma „Republikaj“ i zahvala svih pratiteljima i glasačima taman nakon Dore. Bend u svakom slučaju ne staje od svoje kreacije, nove stvari čekaju samo trenutak (probu) da ugledaju svjetlo dana, barem u onim radnim verzijama, to nas zapravo ponovno jako raduje.
Kž.info: Što mislite, jesu li pobjede Leta 3 i Baby Lasagne olakšale posao alternativnim bendovima koji se natječu na Dori?
Tomislav: Nemamo tu kaj previše misliti. To jest tako. U svakom slučaju veliki je to poguranac i za sam HRT žiri koji su možda i pod nekim pritiskom javnosti od prošlih godina jednostavno „morali“ pustiti neku alternativniju priču. Vjerujem da i oni sada i sami uviđaju da je to dobra stvar – više kvalitetnijih nastupa, više raznovrsnijih nastupa, više glazbene pameti na jednom mjestu, a onda i veća i raznolikija publika.
Kž.info: Na prethodnom albumu „RepubliKaj“ surađivali ste s vrhunskim glazbenicima poput slovenskog kantautora Vlade Kreslina i Doris Karamatić, osim toga završni mix potpisuje možda najbolji rock producent Matej Zec, ujedno gitarist Leta 3. Koliko su vam značile te suradnje?
Petar: Suradnje koje smo ostvarili na RepubliKaju su nam neopisivo puno toga donijele i stvarno ih smatramo draguljima koji su neosporno digli kvalitetu albuma, čemu svjedoče brojne pozitivne reakcije publike. Doris Karamatić jedna je od najboljih harfistica na kugli zemaljskoj, a ja imam tu sreću da su nam se glazbeni putevi spojili i da smo imali priliku stvoriti meni osobno najdražu pjesmu Ognja „Kyrie“. Vlado Kreslin, jedan od najvećih slovenskih glazbenika i autora, ponašao se prema nama kao da smo stari prijatelji koji su se našli nakon 100 godina da naprave pjesmu zajedno. Baš jedno posebno iskustvo, napraviti pjesmu s takvom, usuđujem se reći, legendom glazbe s ovih prostora.
Rad u studiju sa Zecom iznimno je važan dio novog zvuka koji je bend predstavio albumom RepubliKaj, ali i pjesmom „Daj, daj“. Suradnja je vrlo jednostavna, Matej je zaista uspio izvući energiju koju pokazujemo svirkom na našim koncertima, redovno je pružio savjet ili dodao detalj koji je dodatno poboljšao pjesme. Zaključno možemo reći da smo zaista posložili sve kockice i spremni smo pružiti još jači i još bolji materijal u nadolazećim godinama.
Kž.info: Što ćete prvo napraviti kada nakon pobjede na Dori sletite u Švicarsku?
Udahnuli budemo svježi alpski zrak, nek reže nosnice, pustili koju suzu radosnicu i ganuća zbog uspjeha i podrške cijele nam Lijepe naše, i ponosno zakoračili u nove pobjede. Samo nisam ziher jel bumo sletjeli il’ ipak idemo kočijom do Basela.
