Stručno-znanstveni odjel: PSI OD SLAME: MISLI O LJUDIMA I DRUGIM ŽIVOTINJAMA / John Gray
˝Psi od slame. Misli o ljudima i drugim životinjama˝ britanski je bestseler u kojem John Gray dovodi u pitanje većinu naših pretpostavki o tome što znači biti čovjek i uvjerljivo pokazuje da su većina njih zablude. Autor na primjerima koji sežu od Platona do kršćanstva, od prosvjetiteljstva do Nietzschea i
Marxa argumentira kako se zapadna tradicija temeljila na arogantnim i pogrešnim uvjerenjima o ljudskim bićima i njihovu mjestu u svijetu. Gray humanizam smatra svjetovnom religijom sklepanom od ostataka kršćanskog mita, a tehnologiju vidi samo kao alat kojim će ljudi nastaviti uništavati planet i jedni druge. Nasuprot tomu, zagovara teoriju Geje Jamesa Lovelocka, prema kojoj se prirodni svijet samoregulira kako bi održao uvjete života na planetu, bez povlaštenog mjesta za čovječanstvo.
Filozofije poput liberalizma i marksizma o čovječanstvu razmišljaju kao vrsti čija je sudbina nadići prirodne granice i osvojiti Zemlju. John Gray tvrdi da je ova vjera u ljudsku nadmoć opasna iluzija te istražuje kako svijet i ljudski život izgledaju nakon konačnog raskida s humanizmom. Rezultat je ovo radikalno filozofsko djelo koje čitatelja navodi da preispita svoja najdublja uvjerenja.
Beletritika: LAŽEM KAD ZINEM / Veronica Raimo
Bilo bi najlakše ovu neobično duhovitu knjigu opisati kao autobiografsku, ali autorica nas već u naslovu odvraća od toga. Od mnogih imena na koja se odaziva u nanizanim skicama jednog, uvjetno sretnog, ali disfunkcionalnog života, ono Vero skraćeno od Veronika završilo je u dvosmislenom originalnom naslovu “Niente di vero” – u slobodnom prijevodu: Ništa (što Vero kaže) nije istina. Ona laže kad zine. Ne zato što lažima želi nešto postići, nego zato što je zabavlja da to može i nitko je zbog toga ne proziva. Laž i istina su tako ljupko isprepletene da i sama autorica na kraju priznaje da ne zna što se uistinu zbilo.
Kada kao djevojčica piše svoj dnevnik, zna da će ga mama pronaći i pročitati, pa u njemu puno toga bitnoga izostavi ili uljepša, tako da mamu uvjeri da je dobra djevojčica. A stvarna zbivanja (ustvari njene želje i fantazije) ostaju skrivena u njenoj glavi, ali nekoliko desetljeća kasnije sjećanja su izblijedjela i autorica priznaje da ni sama ne zna koja je verzija istinitija.
Granica između istine i izmišljenoga toliko je s vremenom zamućena da istina na kraju postaje potpuno irelevantna. Stotine brižno ispoliranih duhovitih anegdota prikazanih kroz te bifokalne naočale kvazi-istine čine ovaj fragmentarni roman cjelovitom riznicom jednog istinom neopterećenog, dubokog i slobodnog hedonističkog stila života.
Ovu na trenutke potpuno otkačenu, konzistentno erotično-duhovitu i istodobno duboko uznemirujuću priču o djevojci koja na sve moguće načine pokušava pobjeći od disfunkcionalne obitelji sastavljene od opsesivnog oca, kontrolirajuće majke i brata koji je uvijek u središtu pažnje, mnoštvo je europskih publikacija proglasilo knjigom godine. U Italiji je Veronica Raimo 2022. godine odnijela najprestižniju nagradu Strega Giovani, koja se dodjeljuje na temelju glasova mlađih čitatelja, uz uglednu nagradu Viareggio, te nagradu Strega-off koju dodjeljuju talijanski samostalni knjižari, i tome dodala impresivnih 100.000 prodanih primjeraka.
Dječji odjel: DOL, NAPISAO ESTRAGON / Arpad Kollar; crteži Norbert Nagy
U ovoj sjajno ilustriranoj dječjoj knjizi saznajemo da negdje postoji dolina, u toj dolini postoji selo, a u tom selu živi Estragon, „pjesnik koji ne piše˝. U škripcu je. Nema inspiracije. Strašno mu je dosadno. To samo po sebi možda i ne zvuči kao tema za knjigu – pogotovo ne za knjigu za djecu. Ali tu se upravo događa čarolija, jer beskrajno zabavne priče nastaju ni iz čega. To je kao najbolji film češkog novog vala ispričan djeci.
Pjesnik Estragon okružen je brojnim prijateljima koji mogu razvedriti i najgori, najnenadahnutiji, najdosadniji dan – imaginarnom nogometnom utakmicom, ili ekspedicijom s ciljem prelaženja Linije
koju nikad nitko nije prešao, ili borbom protiv bojelizaca – strašnih bića nalik puževima golaćima koji uništavaju boje i za sobom ostavljaju bezbojan svijet.
Norbert Nagy i ovaj put je ilustrirao tekst Árpáda Kollára, kao druga polovica uvježbanog autorskog dvojca. Njegovi crteži, koji sadrže pravu količinu i karikature i hiperrealizma, služe da odmah uvuku čitatelja u raspoloženje melankoličnih i duhovitih priča.
Ova knjiga je vrlo zanimljiv doprinos dječjoj književnosti u Hrvatskoj, ne samo kao jedna od rijetkih mađarskih dječjih knjiga dostupnih na hrvatskom jeziku, već i kao značajan element koji obogaćuje njezinu raznolikost i općenito širenje mogućnosti književnosti za djecu i odrasle.
Polica stripovi: TER / [crtež i boja Christophe] Dubois; [scenarij] Rodolphe
Neki čovjek pojavi se niotkuda, i to na groblju u neugodnoj, nenaseljenoj pustinji u kojoj nitko ne može živjeti. Pronađe ga Pip, mladi lupež i pljačkaš grobova, zatekavši ga kako spava u jednom grobu. Čovjek je gol i ne govori. Njegovo je jedino obilježje tetovaža na kojoj piše Main d’Or (Zlatna ruka) te po kojoj dobije ime Mandor. Pip ga povede sa sobom u Donji Mesnil, priprosto naselje izgrađeno na strmoj stijeni.
Malo-pomalo on nauči govoriti i pokaže se vrlo inteligentnim jer, iako ga pamćenje i dalje ne služi, nevjerojatno je nadaren za popravljanje svih prastarih mehanizama i ponovno pokretanje tisuću i jedne starudije koje je Pip nagomilao…