Zbogom Šike, zbogom braco. Svjesni ste da svakom dođe životni svršetak, ali ste s nekim osobama trajnije povezani, osobito na sportskoj i prijateljskoj razini i dublje vas pogađa vijest o njihovom odlasku. Jedna od takvih osoba bio je Josip Šikić, Šike kako smo ga zvali, sportski djelatnik, profesor matematike i fizike i ravnatelj križevačke Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga do umirovljenja.
26 godina bio je predsjednik Košarkaškog kluba Radnik do 2021., a do 2018. godine i predsjednik Zajednice športskih udruga Križevci, križevačke sportske obitelji. Sudjelovao je iznimno aktivno u provedbi najpoznatijih sportskih priredaba u gradu, od atletske utrke do malonogometnog turnira, a košarka mu je bila sport broj jedan. Okušao se i sam kao igrač u tadašnjem KK Čelik, a jedan od najvažnijih događaja u njegovom predsjednikovanju u KK Radnik bila je klupska suorganizacija međunarodne službene utakmice Hrvatska-Makedonija, 2001. godine pred prepunim križevačkim sportskim domom s 2000 gledatelja u koji nije mogla stati više niti „igla“.
Poput svih prijatelja sporta, bio je sretan zbog izgradnje školsko-sportske dvorane OŠ Ljudevita Modeca, 1999. godine koja je značajno podigla razinu uvjeta za bavljenje sportom među križevačkom mladeži, sretan što su u klubu ponikli i reprezentativci, među njima i olimpijac Marko Tomas. Čovjeka se ne treba cijeniti po primljenim priznanjima, ali nije zgorega podsjetiti da je za promociju sporta primio gradsku Nagradu za životno djelo, Plaketu župana i priznanje Košarkaškog saveza Koprivničko-križevačke županije. Najveća nagrada je, pak, što su mu sin i unuk u košarci. Kineziolog Saša trener je košarkašica, daroviti Tin pokazuje odlično umijeće na parketu.
Znali smo se više od šest desetljeća. U trenirci na svim košarkaškim utakmicama, dok god je mogao. Kad smo se sreli, prve riječi bile su mu, bok braco, kak je. Dobro Šike, idemo dalje.
Zbogom Šike, zbogom braco. Iskrena sućut obitelji