U današnje se vrijeme prosječni panker ne može poistovjetiti sa stavovima prosječnog pank benda, a kamoli nekog od političkih kandidata. Nakon detaljne analize zaključujem kako radnika, čovjeka koji kruh mora zaraditi vlastitim rukama, u političkom sustavu predstavlja ukupno 0 (slovima: nula) kandidata. Pod time mislim na zastupanje interesa malog čovjeka – radnika ili poljoprivrednika, vojnika ili studenta, kojima je jedino bitno da dostojno žive od svog rada i truda.
Nakon dugo razmišljanja zaključujem, glasat ću za KUD Idijote! Ti su Puležani jedan od najvećih punk bendova s naših prostora, a politički nabijeni tekstovi stavljaju ih rame uz rame The Clashu. Zanimljivo, jedan od predsjedničkih kandidata spomenuo je u sučeljavanju album Give ‘Em Enough Rope, taj poen će mu pankerski puk priznati, jer ipak se radi o albumu i stihovima jedinog benda koji je ikad išta značio. Sve ono što nedostaje današnjim političkim opcijama, posjedovali su KUD Idijoti – Branko Črnac Tusta, frontmen Idijota bio je zaposlenik Tvornice električnih strojeva i uređaja Uljanik (TESU) te sindikalni povjerenik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije. Pankerski, Tusta je aktivno sudjelovao u sindikalnim aktivnostima i radničkim prosvjedima – malo je danas ljudi poput Tuste.
Da je osnovna zadaća pankera boriti se za prava drugačijih i obespravljenih te biti otpor idiokraciji, među prvima je pokazao The Clash nastupom na koncertu Rock Against Racism u londonskom Victoria Parku 1978. godine. Frontmen The Clasha, Joe Strummer je sve do danas označen kao simbol građanskog otpora, a još uvijek odzvanja jedna od njegovih najpoznatijih parola – Without people you’re nothing.
All the power is in the hands
Of the people rich enough to buy it
While we walk the street
Too chicken to even try it! (The Clash, White Riot, 1977)
Najistaknutiji bend s naših prostora, koji se tekstovima direktno osvrtao na politička kretanja su KUD Idijoti.
…Mi nismo tamo gdje se nazdravlja
I gdje se pričaju priče
Tvoje slavlje ili pobjeda
To se nas ne tiče…
Došli smo i tražimo svoje,
Otvori! Zar ne čuješ nas? (We salute you, Cijena ponosa, 1997)
Također, Idijoti su imali odlično mišljenje o militarizaciji i ratovanju.
Jebem ti rat ti jebem
Da ti jebem ti rat ti jebem
U zagradi da ti jebem ti rat
Postoji li pjesnik veći
Koji će ti ljepše reći
I ako ga to toliko boli
Neka samo izvoli
Jebem ti rat…
Postoji li cenzor koji bi to da spriječi? (Jebem ti rat!, Cijena ponosa, 1997)
Što misle o stranom kapitalu, istaknuli su već na prvom albumu.
Neću da radim za dolare
Neću da radim za lopovsku družinu
Samo da moje čelo znoji se
Zato da netko drugi goji se
Mangupi da vuku pijune
Kako im se digne
Više ne može! (Neću da radim za dolare, Mi smo ovdje samo zbog para, 1990)
Kako to uglavnom ide u politici, odlično su opisali u numeri Marjane Marjane.
Bandiera uvijek ista
Ima dvije strane
Za prije i za kasnije. (Megapunk, 1995)
Iz gore navedenih razloga, glasat ću za KUD Idijote. Oni su uvijek znali da je bolje izdati ploču nego prijatelja.
Tusta, živiš vječno!
