Na petak 13. održana je već tradicionalna skupština zabočke Zadruge. Lokacija koju Zadrugari najčešće biraju za ovu prigodu jest klub Boogaloo, što je bio slučaj i ovog puta. Na skupštini, ne da je postignut kvorum, već nije bilo mjesta za sve koji su stigli kao redovni članovi zadruge ili pak počasni gosti.
Zadruga je bend osnovan u Zaboku devedesetih godina prošlog stoljeća. U samim počecima postava je bila sklona mijenama, a danas se može se reći kako je to uigrani sastav četvorice mladića – Krešimir Končevski Kreš (vokal), Krunoslav Dobričević Krumpa (sve gitare), Nikola Herceg Nidžo (bas), Ivica Dajak Ico (bubnjevi).
Zadruga je, osim rasprave o iznimno bitnim odlukama vezanim uz poljoprivredu i ruralni razvoj, pedagogiju, promet, demografiju i brojne druge boljke našeg naroda, izvela glazbenu točku za pamćenje. Zagriženi simpatizeri unaprijed su znali da će večer biti otvorena reskom Krumpinom gitarom i izvedbom numere Od blata do neba, u energičnom otvaranju koncerta uslijedila je Plahnem te z bičem.
Kroz dva sata odlične svirke Zadruga je zaredala hitove s četiri izdanih albuma. Mnogi se pitaju zašto dečki više ne stvaraju glazbu, smiješno je što je to najčešće pitanje novinara, na što im Zadrugari objašnjavaju kako je “u njihovim tekstovima baš sve rečeno i nema se kaj dodati“. S ovom se izjavom valja složiti – Zadruga svojim porukama pokriva mnoga važna područja: emigracija (misliš da ti bu tam lepše, da su zarade tam vekše, tam ti radna je kolonija), ljubav (doma z menom ak buš ostala, sve od sebe za te dal bum ja), privrženost domu (I ne bi ja drugde štel biti, lepe je iti po blatu, črez zelene šume i šarene brege i saki dan videti kravu), poljoprivreda (na traktoru, od ranoga jutra, denes sam se moral tresti, ni za gablec cajta nije, volja mi je v miru sesti), aglomeracija (ja živim vu malomu selu, gde asfalta tak i još nebu) i mnoge druge.
Odlični koncertni gosti bili su Puhački orkestar “Ivo Tijardović” iz Ciglenice Zagorske, Gojko Tomljanović (klavijaturist benda Goran Bare & Majke) te izvrsna mlada violinistica Doris Tkalčević koja je dala potpuno novo ruho pjesmi Dok bil sam još toliko mlad.
Najveći pogo u prvim redovima nastao je prilikom izvedbe numere Nebo i zemlja. Pank balade poput Tan du gej, Dok bil sam mlad, Nekak mi je ljepše biti sam i Zagorski tarzan publika je zagrljeno pjevala u glas. Kao i obično, publika je Zadrugu pozvala na dva bisa. Prvi je obilježila Krešova Husqvarna, instrument koji članovi nekih drugih bendova nebi znali ni “vužgati”. Koliko Zadruga alternativno razmišlja te koliko su kao bend spremni na promjene govori činjenica da na Husqvarni izvode pjesmu MP Stihl 066. Kada se već miris motornog ulja proširio cijelim klubom, Zadruga je pozvana i na drugi bis u kojem su izveli Malu Čiči. Fala Zadrugi na zalaganju za razvoj poljoprivrede i ruralnog područja.
