Gradski muzej Križevci u četvrtak, 28. rujna 2023. godine u Razvojnom centru i tehnološkom parku Križevci organizira simpozij „Suvremena početnica: Uvod u umjetničku lektiru“, na kojem će gostovati renomirani stručnjaci: Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti; Jasmina Fučkan, muzejska savjetnica, voditeljica zbirki kiparstva i bjelokosti MUO, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb; dr. sc. Sandra Križić Roban, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju, Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu; Darko Šimičić, Institut Tomislav Gotovac, Zagreb; Vanja Babić, voditelj Galerije Matica Hrvatska, Zagreb; Saša Pavković, Hrvatska radio televizija; Autorica programa i moderatorica dr. art. Tea Hatadi, ravnateljica Gradskog muzeja Križevci.
Simpozij je realiziran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Križevaca, posudbom iz zbirke umjetnika Željka Kipke i Dalibora Martinisa te Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Zagreb Filma i Hrvatskog filmskog saveza. Tehničku podršku pružaju Srednja škola “Ivan Seljanec” Križevci, Televizija Križevci i Križevački poduzetnički centar. Organizatori upućuju zahvale sljedećim osobama: Branka Benčić, Sabina Salamon, Diana Nenadić, Sanja Borčić, Željko Kipke, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Gordana Juran ratković, Mišel Doskočil, Tomislav Belušić, Jelena Velić. Program simpozija će trajati od 10:00 do 14:00 sati, a u nastavku pogledajte detalje svakog izlaganja.
10:10 – 10:35 Branko Franceschi: „Slučajne čuvaonice – poslijepotresni i pandemijski postav zbirke“. Koncept: Branko Franceschi. Kustosi: Lada Bošnjak Velagić, Tatijana Gareljić, Klaudio Štefančić, Ivana Rončević Elezović, Dajana Vlaisavljević.
Slučajna čuvaonica je realizirana kao poslijepotresni i pandemijski postav zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. U labavom kronološkom redoslijedu predstavljene su sve umjetnine iz fundusa koje su se spletom potrebe smještaja umjetnina iz prethodnog postava muzejske zbirke za vrijeme trajanja izložbe ‘Ikonografija grada II’, te po evakuacijama iz potresom oštećenih čuvaonica muzeja i ureda državne i gradske uprave kojima su posuđene, zatekle u izložbenom prostoru muzeja. Tako su izložbene galerije postale najvećom muzejskom čuvaonicom.
Branko Franceschi (Zadar, 1959.), povjesničar umjetnosti, od veljače 2020. obnaša dužnost ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Ravnatelj je Galerije umjetnina u Splitu od 2014. do 2020. Od 2010. godine direktor je Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti www.avantgarde-museum.com, od 2008 – 2010. godine ravnatelj je HDLU Zagreb www.hdlu.hr, u periodu 2004. – 2008. ravnatelj je Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci www.mmsu.hr, a od 1987. do 2004. godine voditelj je i kustos Galerije Miroslav Kraljević u Zagrebu. Tijekom karijere organizirao je brojne samostalne i skupne izložbe domaćih i stranih umjetnika u zemlji i inozemstvu, te obnašao dužnosti: nacionalnog selektora na 26. Bijenalu u Sao Paulu 2004., 2. Međunarodnom bijenalu u Pragu 2005. godine, člana kustoskog tima 1. Bijenala Kvadrilaterale u Rijeci i 2. Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu 2006., te Overlapping Biennial u Bukureštu 2012. godine. Povjerenik je i kustos Hrvatskog paviljona na 55. Venecijanskom bijenalu 2013, kustos je hrvatskog paviljona na 52. Venecijanskom bijenalu 2007. godine i 11. Međunarodnoj izložbi arhitekture Venecijanski bijenale, 2008. godine. Kao nezavisni kritičar napisao je brojne priloge za dnevni tisak, umjetničke revije i časopise, TV i radio emisije te je inicirao i koordinirao rezidencije i projekte kulturne razmjene Hrvatske i SAD (P.S.1 međunarodni studio programi, Eastern European Residency Exchange), te Hrvatske i Velike Britanije (Blind Date). Organizirao je mnogobrojne posjete inozemnih kustosa i umjetnika u Hrvatsku koji su rezultirali uključivanjem domaćih umjetnika u važne međunarodne projekte. Organizirao je brojne izložbe u inozemstvu od kojih se ističu hvaljene izložbe u New Yorku, Budimpešti i Istanbulu, a u Hrvatskoj je organizirao izložbe istaknutih međunarodnih umjetnika poput Luc Tuymansa, Tony Cragga, Miroslawa Bałke, Carl Micahel von Hausswolffa, te mnogobrojne izložbene projekte koji su predstavljali domaće i inozemne umjetnike. Član je AICA Croatia (upravni odbor), ICOM, CIMAM, DPUH i aktualnog saziva Hrvatskog muzejskog vijeća pri Ministarstvu kulture RH. Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku HS AICA 2018. godine.
10:40 – 11:05 Jasmina Fučkan: „Muzej nije televizija…“: o izložbama suvremenih umjetnika u Stalnom postavu MUO, 2009.–2020.
Čemu služi muzej? Čemu umjetnost, a čemu obrt u nazivu muzeja? Predavanjem će se predstaviti raznovrsni načini na koje su suvremeni umjetnici preispitivali temeljne postavke Stalnog postava Muzeja (1995. – 2020.), kojim je javnosti bio predočen stilski razvoj umjetnosti i umjetničkog obrta od 14. do kraja 20. stoljeća. Program Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO održavao se od 2009. sve do potresa 2020. godine s naglaskom na otvaranju novog idejnog prostora između predmeta i posjetitelja. Koncepcija tih izložbi omogućila je da se otvore pitanja vezana za društveni, ekonomski i politički kontekst umjetnosti.
Jasmina Fučkan diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao voditeljica muzejskih zbirki kiparstva i bjelokosti. Od 2009. do 2020. kustosica je izložbenog programa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO. Kao kustosica, koautorica ili autorica sudjelovala je u organizaciji izložbi iz fundusa i monografskih nastupa suvremenih autora. Urednica je monografije Svjetlan Junaković / crteži iz blokova 2011. – 2021. (Sandorf, 2022.). Objavljuje autorske tekstove o događajima na suvremenoj izvedbenoj sceni na e-portalu Plesna scena. Članica je studijske sekcije ULUPUH-a.
11:30 – 11:55 dr. sc. Sandra Križić Roban: „O čemu govorimo, kad govorimo o ženskom pogledu u fotografiji?“
U povijesti hrvatske fotografije, ženski fotografski pogled uglavnom nije bio smatran izazovnim, dok se, prema mišljenju kritičara, način kako žene gledaju i vide nerijetko odvijao u sigurnoj zoni komfora. Sudjelovanje žena na fotografskoj sceni u Hrvatskoj intenzivira se nakon Drugog svjetskog rata, no pojedinačne autorice javljaju se i prije toga, pa i u vrijeme ratnih stradanja. Iako saznanja o pojedinim situacijama možemo zahvaliti upravo njihovom specifičnom pogledu, on dosad nije bio predmet pojedinačnog istraživanja. U svrhu redefiniranja ženske percepcije i politike gledanja, stekli su se uvjeti predstavljanja njihove fotografske prakse u Hrvatskoj i osobite rasvijetljene sobe u kojoj ne nastaju samo intimne scene, nego i fotografije koje na inovativan i intrigantan način doprinose promjeni paradigme o tzv. “ženskim” temama.
Sandra Križić Roban doktorirala je u području povijesti umjetnosti te se bavi teorijom i kritikom, kustoskom praksom, nastavom i pisanjem. Radi na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu kao znanstvena savjetnica u trajnom zvanju. Teme istraživanja su joj suvremena umjetnost, povijest i teorija fotografije, poslijeratna arhitektura, problematika javnog prostora i alternativne strategije sjećanja. Jedna je od osnivačica Ureda za fotografiju. Objavila je knjige Na drugi pogled: pozicije suvremene hrvatske fotografije (UPI2M & IPU, 2010.), Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas: odgovornost slike u vrijeme nestrpljivog pogleda (Ljevak, 2013.), monografije Hana Miletić – Street Photography (UzF, 2016.), Vlado Martek – Pripremanje za fotografiju (UzF, 2018.), Anabel Zanze – Napinjanje teksta (Gliptoteka HAZU, 2018.), Branko Balić (IPU, 2022.), te Pisma Ireni. Rekonstrukcija izgubljenog vremena iz arhiva I. V. (Ljevak, 2022.) Izlagala je na međunarodnim konferencijama, priredila niz samostalnih i skupnih izložbi i objavila brojna poglavlja u knjigama, znanstvene i stručne radova, tekstove u katalozima, te kritike, prikaze i razgovore u domaćim i inozemnim tiskanim izdanjima.
12:55 – 12:20 Darko Šimičić „TO MOGU I JA“ Neki primjeri radikalne umjetničke prakse u Hrvatskoj do 1960. do danas
Naslov predavanja preuzet je iz crteža Mladena Stilinovića iz 1979. godine kojim autor ironizira vlastiti umjetnički opus. Ova fraza, nebrojeno puta ponovljena, često se koristi kao izraz nezadovoljstva upućen prema drugoj osobi, u ovom slučaju nekom umjetniku i njegovom radu. Upućuje ga promatrač koji u prvom susretu s nekonvencionalnim umjetničkim djelom ne pokušava pročitati autorovu ideju nego trenutno reagira odbijanjem i stavom da je to što gleda nevažno, nezanimljivo, isprazno ili bezvrijedno. Ta prva reakcija najčešće ostaje izrečena bez ikakve ideje da se učini i najmanji napor i pokuša shvatiti kontekst i ideju umjetničkog djela. Namjera izlaganja je dati osnovna uputstva za čitanje i upotrebu nekih umjetničkih djela i pravaca. Nužno jei potaknuti slobodan pristup informacijama o suvremenim događanjima na polju umjetnosti i kulture kroz permanentno obrazovanje tijekom školovanja, a kasnije zaintersirati publiku i poticati je na otvorenu komunikaciju prema svijetu umjetnosti.
Darko Šimičić (1957.) Suosnivač je i predsjednik Instituta Tomislav Gotovac u Zagrebu (2012.), gdje radi kao voditelj programskih aktivnosti. Bio je programski menadžer u SCCA / Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu (1994. – 2006.). Radio je u dokumentacijskom odjelu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu (2006. – 2009.). Član je Hrvatske sekcije međunarodnog udruženja likovnih kritičara (AICA). Krajem 1970-ih godina započeo je prikupljati osobni arhiv i stvarati kolekciju djela suvremenih umjetnika. Bio je kustos brojnih izložbi u zemlji i inozemstvu i autor niza tekstova i likovnih kritika. Održao je više predavanja u zemlji i inozemstvu. Njegova recentna istraživanja fokusirana su na grupe i umjetnike u hrvatskoj umjetnosti 60-ih i 70-ih godina (Tomislav Gotovac, Nove tendencije, Gorgona, Mangelos, Grupa šestorice autora).
12:45 – 12:50 Vanja Babić i Saša Pavković: Animirani/eksperimentalni film i video u Hrvatskoj (odabrani primjeri)
ANIMIRANI/CRTANI FILM 60-ih GODINA: Dušan Vukotić: SUROGAT (1961.) – 9′ 20″; Grgić, B. Kolar, A. Zaninović: PROFESOR BALTAZAR – HANIBALOVE ALPE (1967.) – 9′ 10″; EKSPERIMENTALNI FILM I VIDEO 70-ih I 80-ih GODINA: Ivan Ladislav Galeta: TV PING-PONG (1975/78.) – 2′ 00″; WATER PULU 1869 1896 (1987/88.) – 8′ 50″; Dalibor Martinis: OPEN REEL (1976.) – 4′ 30″; Sanja Iveković: MAKE-UP – MAKE DOWN (1978.) – 9′ 00″; Željko Kipke: CRNO CRNIJE OD CRNOG (1985.) – 7′ 02″; EKSPERIMENTALNI FILM/VIDEO U 21. STOLJEĆU; Željko Kipke: UNYIELDING LOOK INTO THE FUTURE (2013.) – 10′ 25″.
Vanja Babić (1965.) diplomirao je povijest umjetnosti i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1990. djeluje kao likovni kritičar, a od 1993. i kao kustos. Voditelj je Galerije MH od 1995. a od 2010. također je i stalni kustos suradnik u Galeriji Kranjčar. Priredio je i/ili predgovorom popratio više od dvije stotine samostalnih izložbi, a autor je ili koautor niza tematski koncipiranih skupnih izložbi. Prikazi izložbi, likovne kritike i razgovori s umjetnicima objavljeni su mu u postojećim ili više nepostojećim novinama odnosno časopisima Vijenac (gdje je i urednik likovne rubrike), Kontura, 15 dana, Cicero, Zor, a povremeni je suradnik i časopisa 365ᵒ što ga izdaje Slovačka nacionalna galerija iz Bratislave. Od 2003. do 2005. bio je koautor i voditelj obrazovnog serijala Hrvatske televizije Percepcija s temama iz suvremene umjetnosti, a od 2018. autor je i voditelj emisije U vizualnom kodu na 3. programu Hrvatskoga radija. Autor je scenarija za kratki dokumentarni film o Jurju Dalmatincu u produkciji HRT-a (redateljica Snježana Samac). Bio je članom niza stručnih povjerenstava za odabir ili otkup radova kao i za dodjelu nagrada (24. salon mladih, 13 bijenale mladih Mediterana – hrvatska likovna selekcija, Erste fragmenti, Essl Art Award, 5. hrvatski trijenale crteža, Nagrada Vladimir Nazor za likovnu umjetnost za 2019. i 2020.). Član je AICE i Matice hrvatske.
Komentari su zatvoreni.