Obitelj Prodan, mama Marija, tata Martin, sinovi Pavle i Janko i najmlađa Tonka, već godinama posjećuju križevački fašnik, a masku nikad nisu kupili. Marija i Martin su još kao klinci voljeli maskiranje i otkad su postali roditelji tu su ljubav prenijeli na svoju djecu. Kažu da je ljepota fašnika i maskiranja u tome da taj jedan dan u godini zaborave na sve brige i probleme i postaju netko drugi, neki lik iz filma, crtića, povijesti ili priče koji im se jako sviđa.
Maskiraju se svi, i roditelji i djeca, a dogovori oko maski za sljedeći fašnik počinju već početkom jeseni. Gledaju da su maske tj. likovi u koje će se maskirati što originalniji, neobičniji, otkačeniji, a opet da su svi nekako tematski povezani. Roditelji tvrde da pritom demokracije, naravno, ima i da djeca sama biraju maske, a oni se prilagođavaju. Ipak, glavni idejni začetnik najčešće je tata Martin. Nakon toga mama Marija kreće u realizaciju.
“Pripreme počinju nakon što svi izraze svoje želje. Tada mama Marija smišlja od kojih materijala, kojom tehnikom ili načinom bi to mogla izraditi. Nacrtamo skicu, pripremimo sve što je potrebno i krećemo u izradu. Naše maske najčešće nisu skupe i izrađene su recikliranjem. Neke su bile izrađene od kartona, starih kutija od ambalaže, odjeće, tkanina, zapravo svega što se moglo iskoristiti. U njih je uloženo puno truda, vremena i ljubavi. Morale su izgledati lijepo, biti čvrste jer su ih nosila djeca, a najvažnije od svega, morali su njima biti zadovoljni oni koji su ih nosili“, kažu Prodani. Gotove maske nisu nikad kupili, tek ponekad kupe kakav dodatni rekvizit kao što su: mačevi, perike, krila, kuke, čarobni štapići, šeširi i slično.
Tonki je najdraža maska male mišice Minnie. Janku se je najviše sviđalo kad je u školu išao odjeven kao crni i opasni ninja. Pavle je uživao u ulozi Elvisa Presleya te je taj dan iz škole došao s nagradom za najbolju razrednu masku. Mami Mariji najdraža je bila maska Indijanke u koju se maskirala sa svojim učenicima iz PŠ Većeslavec kad je za sve učenike i sebe sašila kostime pa su kao jedina osnovnoškolska skupina dobili priznanje za sudjelovanje. Tata Martin najviše je uživao u ulozi Supermana kad je kao dječak na natjecanju u hotelu Kalnik kao nagradu osvojio put u Podravku.
S obzirom na to da su djeca bila manja, svoje su maske zasad pokazivali samo križevačkoj publici, no sad kad su već svi više-manje samostalni, planiraju posjetiti i maskenbale u drugim gradovima, možda i u drugim zemljama. A što rade s maskama koje su već „iskoristili“ i pokazali javnosti, bacaju li ih ili koriste ponovo?
“Za sve te maske nekako smo emocionalno vezani jer su dio nas i naše prošlosti. Povezujemo ih sa sretnim obiteljskim trenutcima i čuvamo ih“, poručuju Prodani. Naravno da su za sutrašnji Križevački fašnik maske već spremne. Mahnite im, ako ih prepoznate.
Komentari su zatvoreni.