DNK metilacijske promjene na genima koji reguliraju imunitet povezane su s preživljavanjem. Neki od markera bili su promijenjeni samo kod pacijenata koji nisu preživjeli
U časopisu Journal of translational Medicine krajem prošle godine objavljen je znanstveni rad koji potpisuje i jedna naša znanstvenica. Dr. sc. Martina Bradić, inače iz Križevaca, danas radi na institutu za istraživanje raka Memorial Sloan Kettering u New Yorku i jedan je od autora rada vezanog za istraživanje COVID-19. Na Sveučilištu u Zagrebu završila je studij molekularne biologije, potom je magistrirala biotehnologiju na Agronomskom fakultetu, a onda doktorirala populacijsku genetiku na lisabonskom Universidade Nova. Novi se rad odnosi na prvu longitudinalnu studiju (promatranje istih pacijenata tijekom duljeg razdoblja) epigenetskog profila kritično oboljelih od COVID-19 koji su stavljeni na respirator te prepoznavanje metilacijskog potpisa kojim je moguće predvidjeti preživljenje.
Možete li nam reći nešto više o radu koji ste s kolegama nedavno objavili?
Nedavno sam s kolegama iz Katara objavila znanstveno-istraživački rad u časopisu Journal of Translational Medicine u kojem smo pokazali da su DNK metilacijske promjene na genima koji reguliraju imunitet povezane s preživljavanjem pacijenata koji su bili zaraženi COVID-19 te u vrlo kritičnom stanju. DNK metilacija jedna je od formi epigenetske promjene (to su promjene koje nisu na samom DNK kodu, već promjene koje podrazumijevaju dodatak metilne skupine na citozin bazi na DNK molekuli, koje mogu regulirati ekspresiju gena). Ovo je istraživanje specifično po tome što smo pratili kliničke parametre kod pacijenata na intenzivnoj njezi tijekom duljeg razdoblja. Za to vrijeme uzimani su uzorci krvi prije oporavka ili smrtnog ishoda pacijenata. S obzirom na specifičnost studije, mogli smo napraviti usporedbu između oporavljenih i umrlih pacijenata i pronaći epigenetske promjene koje su se dogodile. Prijašnje su studije pokazale da DNK metilacija ima važnu ulogu u regulaciji gena imunosnog sustava kod pacijenata zaraženih COVID-19. No u svom istraživanju potvrdili smo neke od tih metilacijskih promjena i isto tako pronašli neke nove promjene te smo utvrdili da neke od njih mogu služiti kao potencijalni biološki markeri za teške oblike COVID-19, a što je još interesantnije, neki od tih markera bili su promijenjeni samo kod pacijenata koji nisu preživjeli. Promjene koje smo pronašli još su daleko od kliničke primjene kao biološki marker, ali su svakako korak naprijed u razumijevanju bolesti i nastavljanju novih istraživanja.
Cijeli intervju pročitajte ovdje. Izvor: Večernji.hr.
Komentari su zatvoreni.