Samo dva posto ulica u Križevcima nazvano je po ženama, a niti jedna škola, ustanova, zgrada, bilo koji javni prostor ne nosi žensko ime. Niti jedno događanje ili manifestacija u gradu ne održava se u čast i spomen nekoj ženi. Kad je nazivlje ulica u pitanju, znamenite žene iz križevačke, hrvatske i svjetske povijesti u našem su gradu “nevidljive”. Kao da nisu ni postojale. Kao da nisu ostavile trag ili doprinijele zajednici barem jednako kao i njihovi muški kolege.
Jedino Nina Vavra i Sidonija Rubido Erdődy uspjele su se “ugurati” na popis križevačkih ulica i trgova uz čak 98 muškaraca! Križevci, budimo jasni, nisu izuzetak. U Hrvatskoj se u prosjeku dva posto ulica zove po ženama, a devet gradova nema niti jednu žensku ulicu. No treba reći da je u našem gradu postotak nekad bio bolji – ulica je bilo manje, a jednu je početkom devedesetih izgubila baš borkinja za ženska prava i slobode, pripadnica antifašističkog pokreta Mileva Cetušić.
U Zagrebu se nedavno pojavila inicijativa “Trgni se za ravnopravnost” koja se zalaže za preimenovanje dijela Trga hrvatskih velikana u Trg hrvatskih velikanki. Samo četiri dana nakon predstavljanja inicijative Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova jednoglasno je uvrstio “Trg hrvatskih velikanki” u Fond imena iz kojeg se imenuju javne površine za područje grada Zagreba. Zahvaljujući još jednoj akciji građana, zagrebački Črnomerec bi uskoro mogao dobiti ulicu naše Sidonije Rubido. U Križevcima sličnih inicijativa nije bilo. Posljednja ulica čije ime je predložilo Povjerenstvo za predlaganje imena naselja, ulica i trgova dobila je 2021. ime Gospodarska ulica.
Ima li u križevačkoj povijesti žena koje su svojim radom zaslužile da ih se pamti i nakon smrti, onih koje su se, u doba kad su društvenim, političkim ili znanstvenim krugovima dominirali muškarci, uspjele istaknuti? Ima ih i to puno, a samo neke od njih izdvojio je novinar i gradski kroničar Ottone Novosel Franz.
“Među zaboravljenim ili nepoznatim Križevčankama je nekoliko opernih pjevačica, primjerice Janja Hanžek, Marta Pospišil Griff, Milena Šugh Štefanac pa glumica Marija Ferk Jelenska – sve one školovale su se i nastupale u kazalištima u Beču, Zagrebu, Beogradu, Pragu, Hamburgu, Linzu, Grazu, Stuttgartu…. Zatim slikarica Jelka Wolkensperg rođena Struppi, inače nećakinja Antuna Nemčića, pa slikarica i kiparica Greta Turković-Kutjevska, etnologinja Mara Seselja Hećimović koja je živjela i predavala u Križevcima, a istraživala je i objavljivala o tradicijskim običajima potkalničkih obiteljskih zadruga. Dobrotvorke su bile Marta pl. Kiepach rođena Locatelli, majka Marcela Kiepacha koja je i kuma HPD-a Kalnik, i Paula Kemenović Dijankovečka, a Križevčanka je bila i Mira Würth, tenisačica i višestruka prvakinja bivše Jugoslavije“, kaže križevački novinar koji je često pisao o našim sugrađanima, otkrivao nepoznate priče o njima i skidao prašinu sa zaboravljenih, iako uspješnih i vrijednih Križevčanki i Križevčana. Izdvojio je i Magdu Logomer Herucinu, profesoricu i autoricu školskih udžbenika Nedu Bendelju, pjesnikinje Zoru Oštrić, Nevenku Ritterman i Zdenku Sabljak koja je nastupala u programu Radija Križevci kao Mica Purgerica, pa keramičarku i kiparicu Paulu Kiepach Nestoroff….
Da ima žena iz križevačke povijesti koje su nepravedno zapostavljene, slaže se i umirovljena profesorica Visokog gospodarskog učilišta i predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Križevcima Renata Husinec, autorica više knjiga vezanih uz povijest križevačkih škola i društava.
“Bilo je profesorica iz naše gimnazije koje zaslužuju da ih se sjećamo. Jedna od njih je Božena Kovačević, poznatija kao Latina. Predavala je francuski i latinski i bila je stroga, zbog toga mnogima nije ostala u lijepom sjećanju. Ne treba zaboraviti Macu Kučenjak i Mariju Hlebec, prve žene na Višem gospodarskom učilištu, onda bolničarke iz Gundrumove bolnice“, podsjeća profesorica Husinec i dodaje da su žene nekad bile aktivne u Gospojinskom društvu, kao i u Društvu za uljepšavanje grada pa sigurno i među njihovim članstvom postoje imena koja bi trebalo zapamtiti. Gospođa Husinec svojevremeno je bila predsjednica Povjerenstva za imenovanje ulica i zadnja koju je predložila nazvana je po križevačkom tiskaru i knjižaru Gustavu Neubergu, no ne pamti da je ikad bilo prijedloga ili inicijativa da se u gradu poveća broj “ženskih ulica”.
Mnogobrojne zaslužne Hrvatice, Križevčanke, umjetnice ili znanstvenice teško dolaze na red kad se imenuju ulice i trgovi, no nepravedno su zapostavljene i u nazivima javnih ustanova i uopće javnih prostora. Tako već godinama imamo bezimene prostore koji su postali velika, mala ili podrumska dvorana, umjesto da im se daju imena nekih značajnijih ljudi iz gradske povijesti, i žena i muškaraca. Dvorana Milene Šugh, Detonijeva dvorana, Kino Vavra, Galerija Jelke Struppi…. Jednako vrijedi i za sportske objekte – bazen, stadion, sportska dvorana – sve ih zovemo gradskima. Kao da to nije jasno samo po sebi.
Komentari su zatvoreni.