Durmitor i Prokletije – avantura života! – tako je Križevčanka Tamara Pap u par riječi ugurala dojmove o putovanju s Planinarskim društvom “Kalnik” s kojeg su se upravo vratili. Nakon nepunih godinu dana otkako je članica društva ”pregazila” je mnogo kilometara, osvojila puno vrhova, sklopila divna prijateljstava, ali ovih devet dana Durmitora i Prokletija, tvrdi, bio je vrhunac svega. Čak 38 planinara, među kojima ima i onih kojima su ovo prvi izazovniji usponi, prohodalo je barem sto kilometara po planinama Crne Gore i Albanije.
“Pomiješani su osjećaji zadivljenosti, adrenalina i ponosa. Prošli smo Durmitor s vizualno fascinantnim predjelima, koji je pitom na početku i sve suroviji kako se penješ bliže vrhovima, te Prokletije s čudesnim jezerima, nestvarnom florom, nepreglednim poljima borovnica. Hodali smo po ledenjaku, vrlo zahtjevnim i opasanim usponom došli na Jezerski vrh (Maja Jezercë na visini od 2694 m)… Sve to ostavilo me bez daha uz poseban osjećaj na kraju dana. Izuzetno sam ponosna što sam neke strahove koje sam imala na početku prevladala, a sve to zahvaljujući divnim ljudima koji te okružuju, bodre, koji su ti poticaj da ideš dalje, daješ više i napreduješ“, rekla nam je Tamara. Baš nju je izdvojio voditelj putovanja planinar Zlatko Mustić jer se u godinu dana ohrabrila i savladala hodanje po strmijim terenima i liticama.
Za Crnu Goru plan je bio proći šest vrhova i to po principu “tko može”, objašnjava Mustić koji je putovanje detaljno isplanirao pa je već za prvi dan predvidio zahtjevnu stazu po masivu iznad Crnog jezera na Durmitoru. Zlatko je mislio da će neki možda i odustati, međutim svi su bili uspješni i putem se nisu žalili na umor ili ozljede, iako je bilo uspona za koje je trebalo hrabrosti jer se prolazilo po uskim grebenima uz držanje za sajlu. Neki su i dan koji je bio predviđen za odmor iskoristili za planinarenje pa su osvojili više vrhova negoli je bilo planirano.
“Ukupno su članovi PD “Kalnik” prošli 21 tisuću metara nadmorske visine. Volim reći da smo prošli dva Mount Everesta i još Mont Blanc“, odmah preračunava iskusni planinar Mustić. Prolazili su pašnjacima, šumama, penjali se kamenim stijenama, uživali u nepreglednim poljima borovnica, hodali su po snijegu, ušli u ledenu pećinu i skrenuli sa staze kako bi propustili stado koza koje gospodare u ovim planinskim prostranstvima. Najizazovnije je bilo popeti se na najviši vrh Prokletija, Jezerski vrh na visini od 2694 metra. I to ne zato što su taj dan hodali 17 km, već zbog neprohodnog terena jer planina nije slučajno nazvana prokletom. “Ovo je divlja ljepota. Za razliku od komercijaliziranih staza primjerice po Alpama, ovdje nema pomagača i utabanih puteva“, objašnjava Zlatko.
Putovanjem je oduševljena i dugogodišnja planinarka Ana Končurat. Kaže da su to bili dani nevjerojatne prirode i iznimnih planina, života na planinarski način i pomicanja vlastitih granica.
“Na svakom putu prema vrhu naučimo nešto, i o prirodi i o sebi. Saznamo i koliko smo jaki i gdje nam je slaba točka. U svakom smislu velik izlet, kondicijski zahtjevan, garniran s tehničkim ispitima spretnosti i hrabrosti. Upečatljivo i veliko iskustvo. Definitivno jako uspješan pohod, s velikim brojem ljudi, koji je prošao bez ozbiljnijih povreda i bez ikakvog zaostalog gorkog okusa. Imamo u našem PD-u i od koga učiti i na koga se osloniti, a svakako i kome čestitati na broju ispenjanih vrhova“, naglasila je Ana.
Prema podacima iz arhive društva, ovaj izlet jedan je od najzahtjevnijih koje je organiziralo PD “Kalnik” kojem je u posljednje dvije godine broj članova porastao pa ih je sada više no ikad – tristotinjak. Za nove članove organizirali su i planinarsku školu, a planinari neprestano pitaju za nove izlete i traže nove vrhove koje će osvojiti.
“Neopisiv je osjećaj kad se popnem na planinu. Uz iscrpljenost i umor, osjećaš zadovoljstvo, a tek kad se spustiš i pogledaš gdje si bio, tko je onuda prošao i pregledaš što su drugi planinari pisali ili snimili o toj planini – onda moraš biti ponosan na sebe“, kaže križevački planinar Zlatko Mustić. Da su na dobrom putu prema uspjehu, više puta im je potvrdio i leptir Apolon, kojeg još zovu i crvenooki parnasovac po grčkom bogu Apolonu koji je živio na planini Parnas. Leptir vrluda kad leti, baš kao i planinske staze, živi na visinama od 500 do 2500 metara i legenda kaže da su planinske markacije nastale prema točkama na njegovim krilima.
Komentari su zatvoreni.