„Čuj, zvao me župan zbog pitanja koje si poslala. Ljut je, nemoj ništ’ pisati jer budem ostao bez ugovora sa Županijom“, tim riječima mi se obratio urednik na lokalnom radiju na kojem sam kratko radila i zaustavio obradu priče koju sam mu ranije najavila, a on je odobrio. Odgovor na službeno poslan upit nikad nije stigao, jer stvar se smatrala riješenom nakon županovog poziva.
„Dobar ti je onaj tekst o sastanku oko vode“, rekao mi je taj isti urednik nekoliko tjedana kasnije, no već idući dan pozvao me na razgovor jer je „imao razgovor“ s visokopozicioniranim osobama spomenutim u tekstu koje se, kaže on, neće oglašavati na radiju ako ne prestanem pisati, a dolaze izbori i bit će oglasa. “Osim toga, već će sutra početi pisati po facebooku protiv tebe“, rekao je. Nije pomoglo ni objašnjenje da je napisano ono što je rečeno na sastanku, da o tome postoji audio i video snimka pa neka pošalju demanti ako nešto u tekstu ne odgovara istini. Odgovor koji sam dobila glasio je: Ne zanima me istina, zanima me zarada! Demanti, naravno, nitko nije poslao.
Danas se obilježava Svjetski dan slobode medija i ove je godine posvećen lokalnim medijima. Sindikat novinara i Hrvatsko novinarsko društvo pokrenuli su kampanju “Lokalni mediji građanima, ne šerifima“ kojom žele naglasiti važnost lokalnih medija, upoznati javnost i političke strukture s problemima u kojima rade i pokušati pronaći bolji model financiranja i neovisnog rada lokalnih medija. Kolegice i kolege iz lokalnih medija već danima dijele svoja iskustva. Sva su jednaka i jednako zabrinjavajuća.
Većina lokalnih medija uglavnom ovisi o financiranju iz jedinica lokalne samouprave i takvi ugovori trebali bi podrazumijevati obvezu medija da informira lokalno stanovništvo o aktivnostima u zajednici, no istovremeno ne smiju osporavati pravo novinara da postavlja pitanja koja se tiču te iste zajednice i pogotovo trošenja novca iz lokalnih proračuna. Među medijima koji imaju takav ugovor s Gradom je i naš portal. Međutim, ugovori se često dodjeljuju po netransparentnom modelu uz uvjet “šuti i ne pitaj”. Neovisnost, ali i profesionalnost, redovito su žrtvovani u zamjenu za objavu gotovih priopćenja pa posao novinara i urednika sad mogu raditi i strojari, konobari ili KV ložači koji se, zbog straha od gubitka financijske potpore, ne usuđuju postavljati pitanja i otvarati teme koje bi “one gore” mogle uznemiriti.
“Grad Križevci s medijima ne sklapa godišnje ugovore nego polugodišnje pa tako iznos trenutno sklopljenih medijskih ugovora za prvu polovicu godine iznosi 153 tisuće kuna“, odgovorili su nam iz Ureda gradonačelnika. S druge strane, od svih medija u županiji jedino portali Križevci.info i koprivnički portal Danica.hr nemaju medijske ugovore sa Županijom, ali redovito postavljaju pitanja. Tako smo prije 27 dana Službu ureda župana pitali prema kojim kriterijima se dodjeljuju sredstva pojedinim medijima i koja procedura prethodi sklapanju ugovora. Zanima nas kako se troši 640 tisuća kuna koje su ove godine u županijskom proračunu namijenjene promidžbi i informiranju Službe ureda župana, dok svaki odjel, županijski projekt, program, povjerenstvo, zavod i skupština imaju posebne stavke za usluge promidžbe i informiranja. Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama, odgovor smo trebali dobiti još prije 12 dana.
Komentari su zatvoreni.