Turci su se utaborili. Zvona augustinskog samostana zažarila su se od udaraca teškog bata, ustrčao se živalj u Gornjem i Donjem gradu, časne u samostanu sv. Klare stale su se križati. Muški bruse srpove i kose, žene skrivaju nejač pod slamu. Živa panika. Ti Turci su baš zapeli, pa nakon pobjede na Mohačkom polju 1526., kad je skončao i dvadesetogodišnji hrvatsko-ugarski kralj Ludovik II., svako malo nadiru. Ne odustaju. Sulejman I. Veličanstveni, u naponu snage s 30 i nešto, nema milosti.
– Bez zarobljenika! – uputio je vojskovođe krvavih jatagana. U svoj je dnevnik, valjda prije nego što je usnio, pomalo pjesnički navodno zapisao: „Sultan prima počasti svojih vezira i begova, pobijeno je 2000 zarobljenika; kiša pada u potocima”. I kako da onda puk ne strepi pred takvom nemilosrdnošću? Turci su se utaborili. Da, ta bi kratka rečenica prije pola tisućljeća uspaničila stanovnike grada Križevaca. Danas, kad su se Turci utaborili u dijelu grada zvanom Gornji Čret, u industrijskoj zoni dva kilometra od centra Križevaca, ta rečenica diže kosu na glavi samo glasnoj manjini, kojoj pripadaju i neki članovi Autohtone – Hrvatske stranke prava, čiji predsjednik snima video ispred montažnog naselja i na YouTubeu panično govori:
„Hrvatice i Hrvati, hrvatski narode, iza mene nalazi se naselje Turaka koji su došli graditi prugu Križevci – Koprivnica. U prvom valu stiže oko 500 Turaka koji će tu prugu graditi, i srce me boli da se naši ljudi ne mogu zaposliti, da naši mladi ljudi moraju odlaziti iz Hrvatske, da naše firme ne mogu dobiti posao. Pa zar mi nismo sposobni graditi prugu? Zar je moraju graditi stranci, Turci? Zar naš novac mora otići u Tursku, a ne da ostane ovdje?” Ispod videa nižu se ogorčeni komentari: „Hrvati čistiju zahode po Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a Turci grade hrvatske ceste!”
Da, Turci koji su u većem broju u Križevcima ponovno nakon nekoliko stoljeća, ali ovaj put da bi gradili 42 kilometra dugu prugu prema Mađarskoj, a ne palili gradove i sela na putu prema sjedištu Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, tema su dana u Podravini. Otkako se za izvođenje radova na projektu rekonstrukcije postojećeg i gradnje drugog kolosijeka na dionici Križevci – Koprivnica – državna granica izborila turska tvrtka Cengiz Insaat Sanayi Ve Ticaret Anonim Sirketi, dobivši posao vrijedan oko 2,5 milijardi kuna, u Križevcima su se počeli pripremati za doček možda i do 800 turskih radnika. Ovaj put dočekuju ih širokih ruku. Hoşgeldiniz! Dobro došli!
– Tiskali smo već turističke letke u nekoliko stotina primjeraka, prevedene na turski jezik. Bio je baš neki dan kod mene jedan od njihovih predstavnika, kaže da su oduševljeni gradom. Bio je ugodno iznenađen što smo već i letke preveli. Toplo se i iskreno nadam da će iskoristiti priliku i za vrijeme boravka u našem povijesnom gradu, i da uz toliko toga što se može vidjeti u Prigorju i Kalniku, neće sjediti nakon posla u kampu, već da će lutati okolicom i upoznavati ovaj kraj – kaže Olinka Gjigaš, direktorica Turističkog ureda Križevaca. Letak o povijesnim znamenitostima i događanjima kroz godinu dosad je Turistički ured imao na pet stranih jezika, a sad je dodan i šesti. Prije nekoliko godina nitko nije očekivao da će uz njemački, engleski, mađarski, talijanski i francuski trebati i turski. Očekivanja su velika.
– Kao Turistički ured, ne možemo sami organizirati vođene ture, to je stvar privatne inicijative. Radnici iz Turske imaju na raspolaganju sve što i ostali gosti, poput, na primjer, bicikala, električnih i običnih. Zapravo, većina radnika još nije ni stigla. Tu je sad prethodnica. Kad stignu i ostali, vidjet ćemo kako i njihovu kulturu približiti nama, na obostrano zadovoljstvo. Očekujemo da će koristiti ugostiteljske i obrtničke usluge, ali i da ćemo mi naučiti nešto od njihove kulture. Oni će ipak biti ovdje nekoliko godina! Bilo bi tužno da ugostitelji ne iskoriste priliku da im ponude jela karakteristična za njihovu kulturu. Prilika je to koju ne smiju propustiti. Ne dolaze nam svaki dan stotine ljudi. Isto je s obrtničkim uslugama, poput frizera. Svi bi mogli profitirati od dolaska radnika iz Turske. Na sve to trebamo gledati pozitivno. Ja ne pratim turske serije, ali kad samo pomislite koliko ih ljudi kod nas gleda, čovjek može maštati kamo bi sve ovo moglo otići… – dodaje O. Gjigaš pokazujući letak. Tko zna, možda radnici, kad ovo s koronom prođe, skoknu i do Đurđevca, na tradicionalnu manifestaciju Picokijadu, pa da vide prikaz opsade i poraz Ulame-bega u 16. stoljeću, kad je osmanska vojska prodrla u pitomi podravski kraj. Strpljivo su opsjedali utvrdu Stari grad čekajući da stanovništvu ponestane hrane, no kad im je pred noge doletjela kokoš ispaljena iz topa, rasklopili su šatore i odustali misleći da ovi iza zidina imaju hrane na bacanje. A nisu znali da su preko zida prebacili posljednje pile iliti picoka.
Zdravko Petrinec, poduzetnik koji ima i cvjećarnicu, a prodaje i razne šaljive suvenire poput opizdilice i mužomlata, kaže da će Križevci svakako živnuti zahvaljujući stranim radnicima.
– Bit će tu oko 700 ljudi, koji neće biti zatvoreni u kampu, nego će slobodno izlaziti, odlaziti u lokale i kupovati, tako da je to u svakom slučaju dobra stvar za naš grad. No, da bude jasno, nisu to radnici koji imaju velike plaće. Nisu to bogatuni, ali nešto će se ipak okretati. Samo da stane ovaj COVID… – dodaje. Lokalni frizerski saloni već imaju mušterije iz Turske, odakle je zasad stiglo oko 130 radnika. Križevci, grad u jugozapadnom dijelu Koprivničko-križevačke županije, ima oko 21.700 stanovnika, od čega u samim Križevcima živi njih oko 12.000, a ostali u čak 60 naselja. Od Zagreba je grad udaljen oko 60 kilometara, a od Koprivnice tridesetak. Latinsko ime mu je Crisium, izvedeno od latinske riječi za križ, no ima i onih koji tumače da potječe iz antike, kad su se tu križale ceste Koprivnica – Zagreb (Via Colomani), cesta iz Ugarske prema Rijeci i cesta Varaždin – Jakobove Sredice – Pakrac – Požega.
Grad se, pišu geografi, nalazi na glavnom cestovnom i željezničkom prometnom pravcu između Zagreba i Mađarske, a razvio se zahvaljujući položaju na križanju prometnih putova koji spajaju sjever i jug ovog dijela Europe. Kad je nakon provala Tatara kralj Bela IV. stao obnavljati opustošenu zemlju, jačali su kraljevski gradovi kojima su se dodjeljivale privilegije. Među njima bili su i Križevci koji su već u 15. stoljeću imali školu, četvrtu po starosti u sjevernoj Hrvatskoj. Turska prijetnja nestala je potpisivanjem mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima 1699., kad je okončan Veliki turski rat. Križevci su se počeli oporavljati, a preporod je stigao u 18. stoljeću. Križevačka županija odvojila se od Zagrebačke, a 1752. godine ujedinjeni su Gornji grad i Donji grad Križevci. Djelovalo je sedam cehova, a barun Magdalenić tu je osnovao jednu od prvih manufaktura za proizvodnju keramike u Hrvatskoj. Radili su kolari, kovači, krojači, postolari, mesari… Zasađeno je i 100.000 stabala duda za proizvodnju svile koju stvara kukac dudov svilac. Godine 1860. otvoreno je Gospodarsko i šumarsko učilište, prva poljoprivredna škola u južnom dijelu Europe. Kažu da su pruge puno više utjecaja imale na razvoj trgovine nego na gospodarstvo, pa je propuštena prilika da Križevci postanu jak industrijski grad. Imali su pivovaru i prvu hrvatsku tvornicu držala za kefe.
Da skratimo, Križevci su se polako razvijali, cvala je trgovina, gradilo se i širilo, stigla je, dakle, i željeznica, a san da se obnovi postojeća i sagrade novi kilometri pruge kojom će vlakovi juriti i do 160 kilometara na sat, a ne 60 kao sad, ostvaruje se zahvaljujući projektu hrvatske Vlade i HŽ-a, a uz pomoć EU. Natječaj je bio međunarodni i u poštenoj borbi pobijedili su Turci. I ostat će tu jedno vrijeme jer projekt traje 42 mjeseca. U Gornjem Čretu na donedavnoj ledini niče naselje sa stotinjak montažnih kućica, udaljeno stotinjak metara od prvih kuća. U planu su i drugi sadržaji, uključujući i teretanu. Prvi stanari zadovoljni su toplim prijmom i dobrodošlicom, o čemu je u više navrata posvjedočio voditelj projekta Mehmet Yilmaz. Poslovna zona Gornji Čret prostire se na 45 hektara.
Zemljište se tu prodaje po 60 kuna po četvornom metru ili 0,25 kuna po kvadratu mjesečno za ostvarivanje prava građenja. Oko lokacije turskog kampa vodila se borba između Križevaca i Koprivnice. Križevci su ponudili bolje uvjete.
– Na pet godina oslobođeni su plaćanja najamnine, no moraju zato sagraditi infrastrukturu sukladno našem planu uređenja tog dijela poslovne zone. Takva investicija nas je prije osam godina za drugu polovicu zone stajala 4,5 milijuna kuna, a danas bi s aktualnim cijenama bila i viša. Infrastruktura nakon pet godina ostaje naše vlasništvo. Da smo išli ugovarati najamninu, mi bismo njima morali osigurati infrastrukturu, a ovako em što su brži, em su sami korisnici te infrastrukture, a nema boljeg nadzora od toga. Otkrit ću vam jedan primjer. U ugovoru je stajalo da cestu u zoni trebaju završiti bez asfalta, no nakon dva mjeseca su uvidjeli da tako ne mogu, da se prljaju, pa su je asfaltirali. Taj asfalt neće odnijeti sa sobom – govori gradonačelnik Mario Rajn za Večernji list. Izravna korist su komunalni doprinos i komunalna naknada, a i svi će radnici imati adresu u Križevcima, što znaći da će se tu obračunavati porez na dohodak i prirez, tako da Rajn očekuje velike pozitivne efekte na gradski proračun u iduće tri godine. Barata se zasad s oko osam milijuna kuna. U drugom dijelu zone, koji Turci nisu zakupili, pojavila su se u posljednjih nekoliko mjeseci i trojica novih domaćih poduzetnika koji su prepoznali povijesnu priliku.
– Jedan ima trgovinu mješovitom robom i pekaru, a najavljena je i gradnja suvremene klaonice peradi, što je također dio odgovora na specifičnosti koje ovi strani radnici kulturološki zahtijevaju – kaže Rajn.
Ovo je, pojašnjava, turskoj kompaniji jedan od prvih projekata na području Europske unije.
– Jasno su dali do znanja i nama i investitoru, HŽ Infrastrukturi i državi, da se žele dokazati kao kvalitetan partner. Ima ovdje među ljudima puno reakcija, izlazi sentiment iz nekih prošlih vremena, pa pitaju zašto taj posao ne mogu raditi hrvatske tvrtke. Tender je međunarodni. Najjeftinija je na tom natječaju bila jedna kineska kompanija, ali nije zadovoljila sve uvjete. To je svijet u kojem živimo – napominje. Radnici zasad rjeđe idu u grad, zbog epidemioloških mjera ne rade kafići i noćni klubovi.
– Došli su raditi, zaraditi i pokazati se kao dobar partner, da imaju reference za dalje. Možda nakon isteka roka i ostanu ovdje, kao baza za nove poslove u EU, što bi nama bilo zanimljivo jer su kompanija koja radi najveće svjetske infrastrukturne projekte. Oni su lani u Istanbulu završili aerodrom koji je bio najveće gradilište na svijetu s 35.000 radnika, a Cengiz je bio glavni nositelj radova – ističe Rajn. Cengiz zapošljava i domaće ljude. Jedanaest žena je dosad angažirano na čišćenju, a objavljeni su i natječaji za inženjere građevine i elektrotehnike. Predsjednik Mjesnog odbora Majurec, Ivan Sokač kaže da ima još dosta nepoznanica, većina radnika još nije stigla, no ima, ne bježi od toga, i dosta ljudi koji negoduju.
– Pitaju kako to da u Hrvatskoj nema radnika koji bi gradili prugu i zašto moraju dolaziti stranci – kaže.
Prema najavama iz turske tvrtke, kojoj je to prvi posao u Hrvatskoj, većina radnika doputovat će u lipnju. Angažirano je već i nekoliko domaćih tvrtki.
– Kaj da vam velim? Suradnju smo uspostavili, ne mogu reći da je loša, ali generalno, oni će većinu posla sami odraditi i neće biti previše posla za lokalne tvrtke. Vidjet ćemo kako će to ići u dogledno vrijeme – kaže poduzetnik Kruno Topolko. Kuhari su za potrebe kampa stigli iz Turske. Većinu namirnica nabavljaju u Hrvatskoj, a sa sobom su donijeli veće količine jakog crnog čaja, kao i razne vrste začina na koje su navikli u svojoj zemlji. Na tome kako olakšati boravak turskim radnicima u Hrvatskoj radi i neprofitna udruga P.O.I.N.T., koja je izradila i poseban projekt.
– Htjeli bismo olakšati turskoj manjini koja je stigla u naš grad da se lakše aklimatizira. Većina stanovnika Križevaca nema ništa protiv dolaska stranih radnika i nemaju negativan stav prema njima. No, kad se pojavila vijest da je turski konzorcij dobio posao, na društvenim mrežama bilo je dosta negativnih komentara prema tim radnicima. Kao udruga koja odgovara na potrebe lokalne zajednice tako da djeluje aktivizmom, osmislili smo projekt. Plan je prevesti na turski jezik online leksikon objavljen na stranici krizevci.eu – rekao je Ivan Mušlek i dodao:
– Druga stvar koju želimo napraviti su videointervjui s turskim radnicima. Građani bi tako imali priliku čuti njihovu stranu priče i skepticima kojih ima, i koji su, vjerujem, u debeloj manjini, ali su glasni, prezentirati što Turci imaju reći. Imali smo čak ideju organizirati interkulturne večeri, s razmjenom kulture, hrane i pića, no u vrijeme pandemije teško je organizirati takvo što. Vidjet ćemo, većina Turaka još nije ni stigla. (Večernji list)
Komentari su zatvoreni.