Stručno – znanstveni odjel
Kada nam netko postavi jednostavna pitanja o globalnim trendovima: koliki postotak svjetskog stanovništva živi u siromaštvu, zašto se broj ljudi u svijetu povećava, koliko djevojčica završava osnovnu školu, sustavno biramo pogrešne odgovore. Toliko pogrešne da će čimpanza, koja odgovore bira nasumice, uvijek bolje pogoditi od učitelja, novinara, dobitnika Nobelove nagrade ili investicijskog bankara.
Hans Rosling, vrsni švedski liječnik i statističar, uz pomoć Anne Rosling Rönlund i Ole Roslinga u Faktologiji predstavlja novo radikalno objašnjenje zašto se to događa i otkriva deset instinkata koji iskrivljuju našu perspektivu – od naše sklonosti da dijelimo svijet u dvije kategorije (obično na „nas“ i „njih“) preko načina na koji konzumiramo sadržaje koje nam serviraju mediji (a koji potiču naš strah) do toga kako percipiramo napredak (pri čemu vjerujemo da se većina stvari pogoršava). Naš je problem što smo zapravo nesvjesni svoga neznanja i što predrasude koje nosimo duboko u sebi utječu čak i na naša nagađanja.
Ipak, unatoč svim svojim manama, svijet je mnogo bolji nego što mi to mislimo. No kada lošim vijestima dopustimo da poprime divovske razmjere umjesto da uvažimo sliku svijeta utemeljenu na činjenicama, ne možemo se više fokusirati na stvari koje uistinu predstavljaju najveću prijetnju. Ova nadahnjujuća knjiga, neizostavan i važan priručnik s mnoštvom anegdota i potresnih priča, otvorit će vam oči i zauvijek promijeniti način na koji promatrate svijet.
Beletristika
PIKULE CIGLENE BOJE / Karl Rühmann; s njemačkoga preveo Dalibor Joler. – Zagreb: V.B.Z., 2020.
Šezdesete su godine prošloga stoljeća, hladnoratovsko razdoblje. Šestogodišnje dijete, glavni lik romana, igrom slučaja odrasta u totalitarnoj istočnoeuropskoj državi. Nakon što ga nasilno odvoje od (politički nepodobne) majke, dijete ostaje samo pa država brigu o njemu povjerava jednoj obitelji, koja mu nastoji pružiti dom. Djeca u školi prema njemu su okrutna jer dijete je stranac i već se samim tim razlikuje od njih, a šikanira ga i rigidna državna vlast. Kako bi se zaštitilo od bezumnih, suludih, sjetnih i neobičnih situacija s kojima se svakodnevno susreće u svojoj novoj sredini, dijete traži utočište u čudesnom svijetu vlastitih bajki, vitezova i vila, zmajeva i zmajoubojica, kraljica i svemirskih putnika, i svaku opasnost pretvara u avanturu, a neizvjesnost u nešto mu poznato i blisko…
Pikule ciglene boje, dirljiv je i topao roman Karla Rühmanna, švicarskog književnika, rođenog na području nekadašnje Jugoslavije, a u sjajnom prijevodu Dalibora Jolera. Iako se bavi teškom temom, Rühmann je svoju priču ispripovjedio duhovito i inteligentno, bez imalo patetike, a djetetov svijet prenio je na papir dojmljivim jezičnim slikama, živo opisujući snagu mašte koju ne mogu uništiti ničije prijetnje ni nasilje. Pripovjedač majstorski izmjenjuje perspektivu djeteta i odrasle osobe, vjerodostojno i precizno oslikavajući vrijeme bezumlja i apsurda, koje mnogi od nas dobro pamte i s kojim se mogu poistovjetiti, pa ovaj roman možemo iščitavati i kao priču vlastita djetinjstva.
Dječji odjel
„Ovo djelce namijenjeno je svim ljubiteljima prirode i rimovanoga stiha, a ponajprije djeci školske dobi. Cilj mu je na zanimljiv način pojednostavljeno prikazati cjelokupan životni ciklus hrastove šume i radove koji se u njoj obavljaju od njezina nastanka do obnove, odnosno pomlađivanja.
Da bi sve skupa bilo zornije prikazano i lakše za shvatiti, svaku kiticu prate po dvije fotografije. Da od žira nastane biljka, čovjek se ne treba puno truditi. Da ta biljka preživi u konkurenciji mnogobrojnih drugih biljaka različitih vrsta, već treba određeni trud. A da mnoštvo hrastovih biljaka iznikne iz žirova, uzraste u najprije malena, a poslije visoka stabla, od kojih će samo najbolja doživjeti starost od preko stotinu godina, treba puno znanja, truda i ljubavi. U ovim stihovima i fotografijama prikaz je dijela toga procesa šumarske svakodnevice. „
Darko Posarić, autor
Knjige za mlade
SHUG / Jenny Han; s engleskoga prevela Nika Perić. – Zagreb: Fokus komunikacije, 2020.
Shug – ili, punim imenom, Annemarie Wilcox – uvjerena je da na ovom svijetu ne postoji ništa groznije nego imati 12 godina.
Za sebe misli da je očajna – nekako je prebrzo izrasla u visinu, a puno presporo (točnije nikako) joj se ne razvijaju… pa… ženske obline.
Uza sav taj jad još ima i previše pjegica.
Ukratko, Shug je uvjerena kako ne da nije ni po čemu posebna, nego da na njoj nema ni jedne jedine dobre stvari.
A sad još kreće u viši razred.
Prijatelji za koje je dosad bila uvjerena da su joj bliski i dragi, to više uopće nisu.
Pogotovo Mark.
Komentari su zatvoreni.