Baš u godini kad po prvi puta od 1968. nije održano Križevačko veliko spravišče, izgubili smo troje ljudi koji su nam svojim svjedočanstvima, fotografijama i dokumentima 2018. pomogli pripremiti izložbu za 50 godina Križevačkog velikog spravišča.
Radi se o Nadi Muretić, Nevenki Husinec i Nikoli Novoselu. Gospođa Nada Muretić, rođena Senko, svjedočila je prvoj inicijativi za pokretanje Spravišča. Naime, njen suprug Božidar i gospodin Ivan Grščić, u želji da obnove stari običaj okupljanja na Đurđevdan u Gornjem gradu, poduzeli su prve korake nesvjesni da će od Đurđeva pod lipom gradu u nasljeđe ostaviti veliku kulturno-povijesno-turističku manifestaciju. Gospođa Muretić nije bila povezana sa Spraviščem samo preko supruga, već i preko oca Vladimira Senka koji je jedan od prvih pobjednika u „rajfanju“. Prvi korak bilo je angažiranje gornjogradskih tamburaša (braća Ivan i Ljudevit Picig, Stjepan Konfic, Stjepan Kovačić, Dragutin Grščić te Armano i Jozek Pelikan) koji su 1968. na Đurđevo svirali pod lipom u ulici Franje Markovića 4, kraj kuće Dragutina Grščića. Godinu kasnije, sviračima se pridružuju ženski glasovi (Marija Picig, Branka Jakopović, Tuga Tomac i Marica Sekelj) koje je vodila Nada Muretić.
Godina 1971. bila je godina Hrvatskog proljeća, a u Križevcima se događalo “križevačko proljeće” i daljnja afirmacija lokalne manifestacije. Te godine proslavi se priključuje turistička zajednica s Nevenkom Husinec i program počinje dobivati prepoznatljive oblike (šatori, natjecanja npr.. u tjeranju rajfa). S obzirom na to da je program bio sve bogatiji i privlačio sve više ljudi, 23. travnja bio je pomalo nezgodan datum zbog vremenskih uvjeta pa je odlučeno da se manifestacija održava početkom lipnja. Spravišče nije samo promijenilo termin, već i mjesto održavanja. Seljenjem u Donji grad dobivena je dodatna simbolika u značenju spajanja Gornjeg i Donjeg grada. Kako sve ne bi ostalo na pukoj simbolici, pobrinula se Nevenka Husinec koja je postavila temelje razvoja kontinentalnog turizma u Križevcima. Njen suprug Želimir pisao je o povijesti i znamenitostima ovog kraja, a ona je prepoznala turistički potencijal križevačkih štatuta i „Đurđeva pod lipom“ koje je preraslo u manifestaciju Križevačkog velikog spravišča.
Osim motiviranih sugrađana, valjalo je pronaći i profesionalne suradnike koji će dodatno podići kvalitetu manifestacije pa se tako Spravišču pridružuju Drago Bahun, Rikard Simonelli, Slavko Balog, ali i lokalni aktivisti i radnici u kulturi, turizmu i novinarstvu poput Vlaste Kliček, Ottonea Novosel-Franza, a kao spona lokalnih umjetnika i profesionalaca nametnut će se Nikola Novosel „Miško“. Miško je danas poznat kao kalnički kaštelan, no njegov debi na Spravišču bio je u liku varoškog suca. Spravišče je izraslo u veliku turističku priredbu koja nije povezala samo lokalno stanovništvo, već i Križevce s više europskih gradova. Štoviše, glas o Spravišču čuo se čak i u dalekom Japanu. Građani koji ne cijene svoj grad ne mogu očekivati da će ga itko drugi cijeniti, a cijeniti naš grad znači cijeniti i znati zahvaliti pojedincima poput Nade Muretić, Nene Husinec i Nikole Novosela koji su naš kraj promicali kao što bi svatko trebao. Prošla godina bila je kraj jedne ere Spravišča, a kako bi nova bila jednako uspješna vrijeme je da Križevčani vrate stari sjaj manifestaciji kojoj je očito bio potreban odmor.
Neka sjećanje na njih bude poticaj svim sljedećim generacijama da tradiciju njeguju kao posebno bogatstvo – baš kao što su i oni to činili.
Komentari su zatvoreni.