IN MEMORIAM VALENTIN PUŽEVSKI: Seoski učitelj iz Malog Potočeca iliti Zmaj od Kalnika

U Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu mjesec dana prije 90. rođendana (27. siječnja) umro je od posljedica covida-19 seoski učitelj iz Malog Potočeca, kako se sam predstavljao, Valentin Puževski. Posljednjih mjeseci proveo je u Domu za starije osobe u Zagrebu.

Pod pseudonimom Seoski učitelj objavio je 78 stručnih članaka, osvrta i mišljenja u Školskim novinama. Objavljivao je i pod drugim svojim “tajnim” imenom kao Zdravko Križevečki u stručnim i dnevnim tiskovinama. Ali ne da bi se skrivao, nego da bi objelodanio svoje komentare, mišljenja, stavove,  neopterećen svojom titulom doktora znanosti i sveučilišnog profesora. Istodobno Valentin-Valek Puževski oduvijek je iskazivao svoje seosko porijeklo i ljubav prema gradu Križevcima kojem se divio svaki put kad bi sa svoga brijega u Potočecu promatrao osam križevačkih tornjeva u kasnoljetni zalazak sunca. Nije mi namjera podsjetiti na njegov iznimno bogati pedagoški put tijekom 60 godina, kojim se uputio s 18 kad je završio križevačku Preparandiju, križevačku Učiteljsku školu. Uvijek se rado sjećao svoje Preparandije kojom je neko vrijeme i ravnao, posebno uz obljetnice s brojnim naraštajima svojih nekadašnjih učenika.

O Valeku, Zmaju od Kalnika, osnivaču Križevačkoga stola Družbe “Braće Hrvatskoga Zmaja”, objavljene su brojne knjige. Gotovo uz svaku njegovu obljetnicu, pa tako i uz 80 godina života pod naslovom “Škola škole” na 359 stranica u nakladi Hrvatskog pedagoško-književnog zbora u Zagrebu. Uredio ju je njegov nekadašnji student i bivši ministar prosvjete prof. dr. Vladimir Strugar uz pomoć bivših Valekovih učenika, studenata, suradnika. Iako biografska, ta je knjiga ujedno i povijesnica hrvatske pedagogije u drugoj polovici dvadesetog stoljeća u kojoj Puževski ostavlja neizbrisiv trag. Kao promicatelj škole otvorenih vrata, škole na strani učenika, škole cjeloživotnog obrazovanja u kojoj i sam i dalje sudjeluje. Kao sudionik, polaznik, učitelj, predavač. Uvijek spreman da na poziv organizatora stručnih skupova, seminara, savjetovanja stane pred govornicu i s ruke skine sat koji će ponovno staviti za 45  minuta. Ta je njegova pomalo i podsvjesna gesta postala njegov zaštitni znak čemu se i sam znao nasmijati. Odgovarajući na pitanje urednika Strugara u knjizi što za njega znači učiteljski poziv, stari učitelj odgovara: “Imao sam životnu sreću da sam, završivši učiteljsku školu, od prvih radnih dana nailazio na kolege koji su sa srcem prilazili svom učiteljstvu, u biti pedagoškom radu. I pridružio sam se biti s njima u zajedništvu. Odrastao sam sa svojim učenicima i studentima.”

Svoje znanje i iskustvo, kao i svojih kolega, znanstvenika i pedagoških stručnjaka u zemlji i svijetu, Puževski je uspio približiti učiteljima, nastavnicima i profesorima iz “malih škola”. Tako je pokrenuo u Križevcima pedagoške susrete Dani Ljudevita Modeca koji su postali nacionalni stručni pedagoški skup s kojeg se redovito odašilju Poruke u istoimenom zborniku.

Svoje znanje, ugled i autoritet stavio je i u službu svoga grada Križevaca kao saborski zastupnik i kao gradonačelnik. Imao sam čast neko vrijeme biti njegov suradnik kao pročelnik za društvene djelatnosti i kulturu, pa iz prve ruke svjedočim o njegovu tadašnjem doprinosu gradu, o čemu šira javnost malo zna. Naime, za njegova mandata uređena je u gornjem gradu kuća Dom sv. Marka Križevčanina, za čije se štovanje i promicanje na državnoj razini Puževski srčano zauzima od same kanonizacije trećega hrvatskoga sveca u slovačkim Košicama i susreta s Papom Ivanom  Pavlom II. Kao gradonačelnik Puževski je pokrenuo s mrtve točke gradnju športske dvorane OŠ Ljudevita Modeca kao gradske športske dvorane. Podržao je dolazak u Križevce Vjerske zajednice Djelo Marijino – Pokret fokolara koja je u Križevcima uz biskupski dvor grkokatoličke katedrale uredila svoje sjedište u ovom dijelu Europe kao jednom od svjetskih gradića Mariapoli. Ova je Vjerska zajednica uz potporu grada i podršku gradonačelnika uredila i suvremeni dječji vrtić “Zraka sunca” u Potočkoj ulici kojom je Puževski svakodnevno prolazio autom na putu za ili iz svoga Maloga Potočeca.

Imao je Puževski sluha i za međunarodnu suradnju podržavši prijateljske veze s nekoliko talijanskih gradova. Potaknuo je kao gradonačelnik i osnivanje  obrtničkog i gospodarskog sajma u Križevcima koji je prerastao u tradicionalni županijski i međunarodni sajam. Također je podržao i obnovu križevačkoga dječjeg odmarališta u gradu Pagu. Vrata njegova ureda uvijek su bila otvorena građanima koji su mu i bez najave mogli iznijeti što ih tišti ili što predlažu, da bi im nakon kavice ili soka na ispraćaju još tutnuo u džep koju kunu. Njegovom zaslugom kao pročelnika Križevačkoga stola Družbe uređena je križevačka Zmajska dvorana na prvom katu palače u Ulici Ivana Zakmardije Dijankovečkoga, otvoren je Trg Milutina Mayera i objavljen zbornik radova posvećen tom hrvatskom piscu povijesnih romana koji je učiteljevao u potkalničkom selu Svetoj Heleni.

Ostaje njegova neispunjena želja koju je promicao kao osobno životno poslanje kao stanovnika Maloga Potočeca. Riječ je o zamisli da se u Malom Potočecu podigne spomenik hrvatskoj mladosti, kojoj je Puževski posvetio život učitelja. Ne radi se o umjetničkom spomeniku u koji bi se ulupali nepostojeći milijuni kuna: “Predlažem  da u mom rodnom selu Mali Potočec, dva kilometra od središta Križevaca, iskoristimo zapušteni vatrogasni dom s okolišem. Neka se u taj prostor ukomponira odgovarajući simbol koji poziva na poštivanje osobnosti mladih i njihovom doprinosu narodu kojem pripadamo, a onda i omogući odgovarajuće životne aktivnosti mladih danas. Pozivam vas da to ostvarimo zajednički i ostavimo naraštajima koji dolaze nešto trajno, vrijedno, lijepo i dobro”, poručivao je u svakom svom pismu članovima Družbe Braća hrvatskog zmaja stari učitelj Valek, Zmaj od Kalnika. Po želji obitelji, urnu će do posljednjeg počivališta ispratiti njegova obitelj.