Alea iacta est – ovisnost o kockanju

Sjaj i blještavilo. Tuga i bijeda, ruku pod ruku s njima. D. stane pred ulazom turobna lica kao da ide na robiju. A onda pomisli: „Pa ovo i jest robija, iz ovog pakla nema van.“, „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“, pisao je jedan od one dvojice Rusa koji su mu se uvijek miješali. Da mi je bar vlak u ovom prokletom gradu pa da skončam kao Karenjina, jednom i zauvijek neka mi se krv i meso rasprsnu po tim hladnim šinama. Strese se od same pomisli na te ideje koje su mu se počele javljati nedavno. „Neću ući, baš neću ovaj put!“, reče sam sebi naglas. A onda mu kroz misli prođe mali Siniša i operacija koju čeka te koju on i žena ne bi mogli platiti taman i da nisu upali u dugove. „Samo jedna runda i idem kući, ako uspije riješit ćemo sve naše probleme. A osjećam da je konačno vrijeme da mi se posreći. Mora biti dobro ovaj put, mora.“ I uđe ponovno u vrtlog koji ga vuče sve dublje i dublje prema hladnom, muljevitom dnu.

 

Ovisnost o alkoholu svima je poznata. Kao i ovisnost o heroinu, kokainu, halucinogenim drogama, nikotinu… Svim je tim oblicima ovisnosti zajednička zloupotreba određenih supstanci. Međutim, kod ovisnosti ne mora nužno u igri biti neka fizička tvar. U prethodnom izdanju poznatog dijagnostičkog priručnika, DSM-IV, intenzivno „bavljenje“ igrama na sreću bilo je navedeno pod nazivom patološko kockanje i kategorizirano kao poremećaj kontrole impulsa. U najnovijem je izdanju (DSM-V) kockanje (u originalu gambling disorder) svrstano pod ovisnosti.

Kako prepoznati kockara u 9 koraka (ako knjigu naručite odmah, gratis ćete dobiti igru Yamb i set kocaka)

Šalim se, niti sam napisao knjigu s ovakvim nazivom niti ćete je dobiti na poklon. Molim vas nemojte se bijesni javiti uredništvu nakon čitanja članka i žaliti se da ne ispunjavamo obećanja. Ono što vam mogu ponuditi kao alternativu je video u kojemu je odlično prikazana ispovijest bivšeg kockara.

Najčešći znakovi da je osoba ovisna o kockanju su sljedeći:

· potreba za kockanjem sa sve većim iznosima kako bi se postigla jednaka razina uzbuđenja

· veći broj neuspješnih pokušaja reduciranja ili prestanka kockanja

· nemir i razdražljivost kada je osobi uskraćeno kockanje ili kada pokušava preuzeti kontrolu nad ovim problemom

· česta zaokupljenost mislima vezanima uz kockanje, bilo da se radi o prošlim događajima ili planovima vezanima uz neku buduću priliku

· učestalo kockanje u situacijama kada su prisutne neugodne emocije (ljutnja, žalost, anksioznost)

· inzistiranje na nastavku kockanja kako bi se „izravnao rezultat“ nakon gubitka veće svote novca

· laganje bliskim osobama kako bi se prikrio problem ili njegov intenzitet

· posuđivanje novca kako bi se pokrili dugovi nastali kockanjem

· izgubljen ili ugrožen posao, veza ili neka druga značajna životna prilika  

Za dijagnozu poremećaja potrebno je zadovoljiti barem 4 navedena kriterija. Što je više navedenih ponašanja prisutno, to je u pravilu poremećaj intenzivniji, a tretman teži.

Malo statistike

Procjenjuje se da ovaj problem zahvaća 0,3 – 1,0 % opće populacije. U nekim se američkim istraživanjima spominje podatak od čak 5 % populacije, no tu se vjerojatno radi o problematičnom kockanju (problem gambling), koje najčešće ne zadovoljava dovoljan broj kriterija da bi se proglasilo pravom ovisnošću.

Bit ću konzervativan u procjeni i uzeti kao mjerodavnu donju granicu raspona. Čak i u tom slučaju o kockanju je ovisno oko 20 milijuna ljudi. Preko 2 500 ljudi samo u Zagrebu. Dvije tisuće petsto ljudi sklono kriminalu, depresiji i suicidu; dvije tisuće petsto obitelji u začaranom krugu dugovanja.

Zavirite li u bilo koji kazino ili kladionicu (Nemojte!), primijetit ćete da brojčano dominiraju muškarci mlađe i srednje dobi. Istraživanja potvrđuju ovaj nalaz. No jeste li se ikada zapitali kako netko postaje okorjeli kockar?

Mrkva i batina – zašto kockari postaju kockari

Krenimo od klasičnog obrasca traženja krivca, odnosno od najčešće polazišne točke – jesu li krivi geni? Čini se da jesu, ali postoje i drugi važni čimbenici – jedna je metaanaliza pokazala da se samo 16 % problematičnog ponašanja vezanog uz kocku može povezati s naslijeđem. U ostalim istraživanjima ta se brojka kreće uglavnom između 30 % i 50 %.

It’s all about chemicals?

Ono što kockanje povezuje s ovisnostima o konkretnim supstancama je poticanje mozga na pojačano lučenje dopamina. Međutim, ovaj se neurotransmiter intenzivno luči i pri ostalim ugodnim aktivnostima, poput hranjenja i seksa, te se među stručnjacima često lome koplja treba li hiperseksualnost, neke od poremećaja hranjenja (vezano uz ovu temu, toplo preporučam članak kolegice Sandre) ili šopingholizam svrstati u kategoriju ovisnosti. Dopamin se najintenzivnije izlučuje neposredno prije očekivane nagrade, a pogotovo ako je neizvjesno hoćemo li tu nagradu zaista dobiti. Dakle, da je svaka Loto kombinacija dobitna, nekoliko sekundi prije izvlačenja brojeva počeo bi se lučiti dopamin, no ta količina ne bi bila prevelika jer unaprijed znamo ishod. Da postoji samo glavna nagrada, šansa svakog pojedinca bi bila jako mala i ponovno bi se lučila niska razina dopamina. Međutim, ako su šanse ili naša percepcija šansi za bilo kakav dobitak okvirno 50:50, razina dopamina prije izvlačenja leti u nebo. Budući da se kod kockara ne razvija fizička ovisnost i simptomi apstinencijske krize, upravo je ova navala neurotransmitera ključan mehanizam u podlozi razvoja i održavanja ovisnosti.

 

Kod svih igara na sreću sami igrači ili njihovi poznanici povremeno osvoje barem neki manji dobitak. Da se to ne događa, većina bi brzo odustala od igre. Kod automata za kockanje (slot machines) najnovije generacije ovaj je mehanizam doveden do savršenstva. Naime, svaka partija donosi male dobitke koji maskiraju činjenicu da je početni ulog puno veći te je mozak neprestano stimuliran na lučenje dopamina. Budući da se on gotovo u potpunosti izlučuje prije završetka igre, neovisno o njezinom ishodu, posljedica gubitaka nije osjećaj razočaranja, već dominira nagon za ponavljanjem osjećaja ushita i „lovom“ na izravnavanje rezultata (chasing losses). Dugotrajno kockanje dovodi do trajnih promjena u centru za nagradu u mozgu, a s vremenom nam je potrebna sve veća doza rizika, odnosno svota novca, kako bi se uzbuđenje zadržalo na početnom nivou.

Wait, there is more

Međutim, kockanje je puno više od samih dobitaka i (češće) gubitaka. To je najizraženije u kasinu, gdje je kockanje iskustvo puno poticajnih zvukova i boja (preporučam čitanje članka našeg portala na temu igrifikacije), a tu su i besplatno piće i hrana za igrače. Uz to, u kasinima obično nema prozora te vrlo lako gubimo pojam o vremenu. Kao što sportaši i umjetnici često ulaze u stanje obuzetosti tijekom kojega ne primjećuju događaje u okolini, a koje u psihologiji nazivamo flow, tako i kockari u kazinima često upadaju u stanje poznato pod nazivom dark flow, tijekom kojega ne primjećuju koliko su vremena izgubili igrajući niti koliko su novca potrošili. Novija istraživanja pokazuju značajnu povezanost frekvencije dark flow-a i depresivnih simptoma.

Near miss je subjektivan dojam “blizine dobitka”, iako se u realnosti ne radi o povećanoj šansi za nagradu (na primjer, kada kuglica na ruletu stane broj do našega ili kada na Lotu izvuku broj za jedan veći od prekriženog na listiću). U ovakvim se situacijama mozak ponaša gotovo kao da smo stvarno osvojili nagradu te nas tjera da igramo dalje. Neka istraživanja pokazuju da ovakva iskustva čak više povećavaju predanost igri nego dobici.

Uz ovisnost o kockanju vezuje se još nekoliko fenomena. Kockarova zabluda je pogrešno vjerovanje da će se u slučaju dužeg niza istih ishoda (crna boja na ruletu) sljedeći put nužno dogoditi suprotno (crvena boja). U ovom je slučaju šansa za bilo koju od dviju boja uvijek 50:50. Mnogi imaju i tendenciju precjenjivanja kvalitete nekog tima nakon što se klade na njega.

Ljudi općenito prilično loše procjenjuju vjerojatnosti (nekoliko dobrih primjera). Mnogi su kockari praznovjerni („ide mi bolje kada imam dvije različite čarape“) i nalaze povezanosti u slučajnim uzorcima događaja („na ovom automatu dugo nitko nije dobio, sada je sigurno pravi čas za igru“), stvarajući tako prividnu kontrolu nad situacijom.

Kockar ≠ kockar

Do sada smo najviše pričali o kasinima, koji zbog spomenutih karakteristika imaju najveći potencijal za razvoj ovisnosti kod igrača. Na sličan su način dizajnirane i slične mehanizme u podlozi imaju različite online igre na sreću, iako je tu opasnost nešto manja jer nismo u potpunosti okruženi različitim specijalnim efektima, a često ni drugim igračima.

Go pro or go home

Poker bih svrstao u posebnu kategoriju. Ova kartaška igra također omogućuje frekventne male dobitke (pogotovo u online verziji jer se istovremeno može igrati velik broj partija), no na profesionalnoj razini veliku ulogu imaju kombinatorika i znanje o vjerojatnostima, kao i vještina čitanja neverbalne komunikacije protivnika. Što je veća važnost znanja, odnosno vještina, to su manji neizvjesnost i rizik, što posljedično znači niže razine dopamina te manje šanse da se razviju teži oblici ovisnosti. Iz navedenih razloga poker se čak u nekim državama ne smatra kockanjem.

Aktivnost najsličnija pokeru je klađenje. Postoji značajna razlika u uspješnosti onih igrača koji se oslanjaju isključivo na instinkt i onih koji proučavaju sve moguće detalje o timovima na koje se klade. Znanje definitivno ima bitnu ulogu kod klađenja, no ono se, za razliku od pokera, ipak u literaturi bez iznimke smatra igrom na sreću. Da ne bi bilo zabune, većina igrača nije na razini profesionalaca te su u opasnosti od razvoja ovisnosti, jedino što je taj rizik nešto manji nego kod kasina i nekih specifičnih oblika online igara.

 

Sljedeći izvučeni broj je…

Igre koje vrlo rijetko izazivaju ovisnost (u najgorem slučaju problematično kockanje) su Bingo, Loto, srećke grebalice i slično. Primjera radi, Eurojackpot izvlačenje odvija se samo jednom tjedno i to jednostavno nije dovoljno često da kreira ovisnost, a nudi i puno manje interaktivnih i igrificiranih elemenata.

Nesreća nikad ne dolazi sama?

Uz ovisnost o kockanju vrlo često idu ostale ovisnosti te poremećaji iz depresivnog i anksioznog spektra, no javlja se klasično pitanje o uzročnosti – koji se poremećaj razvija prvi. Istraživanja pokazuju da je zloupotreba alkohola i droga čak do 7 puta češća kod ovisnika o kockanju nego kod ostatka populacije te da gotovo 3/4 patoloških kockara ima problema s alkoholom. Povremeno kockanje u maničnoj fazi bipolarnog poremećaja nekada je teško razlikovati od prave ovisnosti o kockanju.

Patološko je kockanje učestalo i kod pojedinaca s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, što ne čudi s obzirom na to da su nekada spadali u istu skupinu poremećaja. Sve su snažnije naznake da ova dva poremećaja imaju istu genetsku podlogu.

Problematično kockanje manifestira se mnogostruko češće nego u općoj populaciji i kod oboljelih od Parkinsonove bolesti, i to kao posljedica uzimanja lijekova koji sadrže levodopu, prekursor dopamina. Uz to se, zbog već opisanih sličnih neuralnih mehanizama i puteva, kod ovih pacijenata učestalo javljaju i hiperseksualnost, prejedanje i šopingholizam.

Nije sve tako sivo

Iako kod kockanja nema fizičke ovisnosti, to nipošto ne znači da ovaj poremećaj nije iznimno opasan za pojedinca. Iako su istraživanja tek u povojima, čini se da 10-20 % patoloških kockara u jednom trenutku pokuša suicid, a puno veći postotak povremeno razmišlja o njemu. Kockari mogu upasti u probleme i zbog kriminalnih radnji u koje se upuštaju da bi došli do novca.

Da bi se osoba izliječila, prvi je korak da sama shvati i prizna da nema kontrolu nad situacijom te da želi promjenu. Više od polovice ovisnika o kockanju nikada ne potraži pomoć, a oni koji je potraže obično to učine tek kada dotaknu dno i izgube sve u životu ili barem ne mogu više skrivati problem od bliskih ljudi.

Ovisnost o kockanju nije kao glavobolja te ne postoji magična pilula za izlječenje. Tretman je često dugotrajan i s neizvjesnim ishodom, no kognitivno-bihevioralna terapija pokazuje relativno dobre rezultate. Tijekom tretmana se razbijaju pogrešna uvjerenja o tome kako kockar ima kontrolu nad pojedinim procesima i ishodima u igrama na sreću te se identificiraju strategije koje pomažu pri suzbijanju poriva za kockanjem.

Dugoročno je puno bolja strategija prevencija kroz programe edukacije za široku populaciju, a pogotovo rizične skupine. Bitnu ulogu ima i vlada koja posjeduje ovlasti da zabrani otvaranje kasina u blizini škola, kontrolira ulaz u kladionice i prodaju srećki maloljetnicima te brojne druge mjere. Za kraj – sličan efekt na raspoloženje možete postići na puno zdraviji način, kroz fizičku aktivnost. Nije uzalud jedan mudar čovjek govorio: „Vježbaj, p***a ti materina!“

Epilog (2 godine kasnije)

Sjaj i blještavilo. Tuga i bijeda, ruku pod ruku s njima. D. stoji pred ulazom i gleda ljude s licima turobnim kao da idu na robiju. No izlaza ipak ima. Ima li zaista? Približava se bojažljivo ulazu. Nećka se, dugo razmišlja. (…) Produži dalje i ulazi u obližnju trgovinu kako bi kupio poklon sinu koji je konačno odradio posljednju operaciju i vraća se danas kući iz bolnice. „Bit će teških trenutaka, trebat će mi godine da vratim sve dugove“, prođe mu kroz glavu. „Ali sin mi je opet zdrav. Imam ženu koja me voli i odlučila mi je dati drugu priliku. Život je lijep.“