J.R. August, ili Nikola Vranić, jedan je od onih koji su prije naleta korone i zagrebačkog potresa uspjeli održati svoje ključne nastupe i zaokružiti zadnje aktivnosti u dobitnu kombinaciju. Upravo je Vranićev nastup u Hrvatskom glazbenom zavodu 15. veljače bio jedan od posljednjih važnih koncerata prije sveopćeg lockdowna i “zatvaranja”.
Doduše, čak i nakon toga J.R. August odsvirao je solistički nastup u tom istom Glazbenom zavodu i u streamingu uživo potvrdio zainteresiranost organizatora da ga ponovo dovedu na svako mjesto gdje je prethodno nastupio. No, to zbog korone više nije bilo moguće. Radi se o sjajnom autoru i izvođaču za kojeg su mnogi saznali tek nedavno, ali kad su saznali htjeli su ga “pipnuti” i vidjeti još jednom.
Njegov, vjerojatno rasprodan, nastup u dvorani Vatroslav Lisinski koji je planirao za listopad bio vrhunac ovogodišnje koncertne sezone možda bi bio onaj “projekt” koji bi aklamacijom publike, kritike i medija napokon doveo do toga da imamo čovjeka koji pjeva na engleskom i svira na klaviru, a svi ga razumiju. Pod ovim “razumiju”, naravno, ne mislim doslovno, jer ih njihova publika itekako dobro shvaća, nego ukazujem na činjenicu da mnogi domaći protagonisti usporedivi sa svjetskim vrhom predstavljaju najuzbudljiviji dio suvremene domaće glazbe, ali ih najšira publika i mediji, a pogotovo radijski urednici, još uvijek ne shvaćaju kao “svoje”.
No, slučaj J. R. Augusta možda je početna iznimka na domaćem tržištu, iako bi trebao postati pravilo kakvo vlada i u svijetu s novim imenima koja dolaze. Vranić nipošto nije novitet, a višegodišnjim radom sve ovo zaslužio je i puno ranije. Prošla sezona bila je presudna u medijskom prepoznavanju i uspio je uvjeriti mnoge, ne samo poklonike i kritiku, pa je njegov album “Dangerous Waters” osvojio tri Porina u glavnim kategorijama, među ostalim i kao prvi album otpjevan na engleskom s titulom “albuma godine”.
No, to je samo zaslužena posljedica višegodišnjeg rada koji bi u Americi vjerojatno bio nešto kraći, a i ovo svojatanje široke publike nije proizvod medijske manipulacije i nakaradno bildanje brenda, jer Nikola Vranić i dalje samo radi ono što voli, jednako kao što je to radio i prije.
Umjesto Lisinskoga koji je u potresu pretrpio štetu pa je do daljnjega zatvoren, J.R. August prošle je srijede nastupio u dvorištu zagrebačke Akademije likovne umjetnosti. Loveći zadnji vlak prije upitne koncertne jesenske sezone, Vranić je s LAA organizatorima opet uspio preduhitriti najavu lošeg vremena i kiše i u lošim vremenima, s dobro odabranom Mary May prije njega, odsvirati prvi koncert na novoj zagrebačkoj lokaciji na otvorenome koja se ukazala kao pogodna u ovo doba kazni koje dobivaju organizatori rock koncerata, dok masovne svadbe i sve, ali baš sve druge priredbe prolaze kao da korone nema.
Neke su se silnice poklopile, pa je tako Croatia Records prihvatila izazov i potpisala s njim ugovor čiji je proizvod ne samo spomenuti album “Dangerous Waters” i nedavna zbirka EP-ja “Murky Waters”, nego i nedavno objavljena snimka koncerta iz Hrvatskog glazbenog zavoda. Ta snimka u ovo često gluho korona-doba kuknjave za koncertima dolazi kao mogućnost za pogledati i poslušati premijerni nastup J. R. Augusta na CD-u ili u video verziji na Blu-ray disku.
“Live at Hrvatski glazbeni zavod” sa nešto više od sat i pol glazbe i 14 pjesama, sjajno snimljen s puno kamera, ujedno je i prva profesionalna snimka na DVD-u ili Blu-rayu iz stare, legendarne zagrebačke dvorane “Glazbenjaka” pored bivše Muzičke akademije u središtu grada, što dovoljno govori s kakvim se problemima i negiranjima susrećemo godinama, od negiranja fasada do novih izvođača.
Upravo je prožimanje ugođaja elitne dvorane u kojoj su u prošlosti nastupali najveći i koncertnog programa J.R. Augusta već na samom nastupu u veljači 2020. svima u dvorani dao do znanja da se radi o jednom od od velikih i bitnih koncerata. Srećom, ne moramo ga samo pamtiti, već se iznova može provjeriti kako je zaista bilo na nastupu na kojem je Nikola Vranić uz prateći sastav (gitarist Pavle Miljenović, bubnjar Borko Rupena, basist Ivan Džajić, Lujo Parežanin na tenor saksofonu i Marko Gudelj na baritonu), zbor i gudačku sekcija izveo dio onoga po čemu je mnogima postao omiljen nakon sjajnih nastupa po klubovima i dvoranama, od Saxa do Kinoteke i Vintage Industriala, prije nego li je postao svačija svojima i novootkrivena tajna domaćim medijima.
Pored poznatih pjesama odsvirali su i dvije nove, “The Misanthropist” i “The Exorcist”, a i sam Vranić kaže da ima materijala za nekoliko idućih albuma. Dok ih ne objavi, snimka nastupa u Hrvatskom glazbenom zavodu ostaje vrijedna uspomena za one koji su bili tamo i one koji gledajući snimku mogu otkriti kako je to na koncertima J.R. Augusta.
Komentari su zatvoreni.