Na putu ka najjačoj obitelji u Hrvatskoj, obitelji Kogl, razmišljao sam kako da se pozdravim s njima. Vidio sam da se premijer Andrej Plenković u pozdravu se služi laktom, ali sam to odbio jer ipak sam ja starog kova. Pristojan stisak sva četiri člana obitelji uz lagani osmijeh mi je bio nagovještaj da će atmosfera biti sjajna.
Glava obitelji Dražen (52) je prvak države u kategoriji do 75 kilograma, s obje ruke, i to od kad se počeo natjecati. Od 2010. godine nije izgubio niti jednu borbu!
Njegova supruga i majka sina Marka (22) i kćeri Mihaele (21), Blaženka (45), me podsjetila da sam zadnji put prije nekoliko godina pitao kako bi prošao s Mihaelom, jesam li što u međuvremenu vježbao. Naravno da nisam i Mihaela je rekla da mi daje najviše jednu sekundu. No, ipak se nisam upuštao u područje gdje su daleko jači od mene doživjeli serije poraza.
Sve je počelo slučajno s tim u nas malo priznatim sportom koji je u nekim zemljama predmet u školi.
– Oduvijek sam bio jak u vijanju ruku, i tek sasvim slučajno sam se našao u tom sportu. Blaženka je vidjela najavu na televiziji prije deset godina i rekla da odem. Otišao sam, pobijedio i nju nagovorio da proba. Probala je i izgubila, ali nije gubila volju i nadu – započinje priču koja je dosta rijetka, da se roditelji i djeca ne samo bave istim sportom, već da su šampioni.
Blaženka je seniorska prvakinja u kategoriji do 80 kilograma, iako joj “fali” ruksak ispunjen kamenjem da bi imala tu težinu. Kćer Mihaela u istoj kategoriji, ali u lijevoj ruci, dok je kako tvrdi simpatična i stasita djevojka ipak mami prepustila da bude najbolja u desnoj ruci. Blaženka i Mihaela imaju po jedan poraz u finalu i to svaka od svake, znači zlato i srebro.
Najjači je Marko, bivši juniorski prvak Europe, koji odnedavno nastupa u seniorima u kategoriji 100 kilograma. On je jedini na prvenstvu „podbacio“ jer je drugi.
– Sada ozbiljno treniram u klubu i kod kuće u improviziranoj teretani i vjerujem da moje vrijeme dolazi – kaže nam stasiti mladić, koji je prije osam godina kao 12-godišnjak prvi put nastupio među juniorima.
Tamo se visoko plasirao, a kod kuće je bio „tek“ na trećem mjestu. Naravno, oca preskačemo, jer nije prošao obiteljske kvalifikacije. Zapinjao je na mami. Dražen, koji nikada nije doživio poraz na natjecanju sad mora pognuti glavu, jer je, kako kaže drugi u obitelji. Marko nema premca.
Pitali smo Mihaelu ima li dečka, a na to nam je mama odgovorila da nema iz jednostavnog razloga, jer svi kad saznaju da je Draženova kćer i Markova sestra, pa se polako povlače.
– Mislim da je to u jednu ruku dobro, jer će naići neki ozbiljan – kaže Blaženka.
No, Mihaela se baš ne slaže s njom i domeće kad neki dečko sazna da se bavi vijanjem ruku odmah ju pita može li ju on pobijediti.
– Neki su doista neozbiljni i pitaju me želim li u kafiću s njima vijati ruku. Kažem “Nemaš šanse, a ako misliš da imaš, dođi u klub i uvjeri se”. Možda se dečki klade da su jači, ali to me ne zanima – kaže Mihaela, koja sa svojih nepunih 60 kilograma nastupa u kategoriji do 80.
– Snaga je doista bitna, ali i tehnika. Prvi put sam bez treninga izgubila oba meča, a slijedeće godine sam pobijedila. Od tada kao i Mihaela ni na jednom natjecanju gdje nastupaju profesionalci nismo izgubile ni jedan meč. Ne računam naše međusobne borbe. U desnoj ruci sam ja za nijansu bolja, a kćer u lijevoj, ali se bojim da bi tu uskoro ona mogla pobijediti – kaže Blaženka, dok na Mihaelinom licu titra osmijeh.
– Ma pustite vi mamu, to ona mene hrabri, ali znam da se ne bude nikada predavala, pa kako ono kažu, do posljednje kapi krvi. Neću ni ja njoj popustiti, jer sam na nju – odgovara Mihaela, najmlađa iz šampionske obitelji Koglovih.
Ugodno ćaskanje se produžilo i pitam ih kako ostali gledaju na njih kad se pojave u dvorani. Nakon smijeha, Marko je kazao kako neki znaju reći „evo opet onih Koglovih, znači budu ponovno medalje vozili tačkama u Križevce“.
Komentari su zatvoreni.