Stručno – znanstveni odjel
BLEFERI I ŠAHISTI: POLITIČKI ESEJI / Josip Kregar. – Zagreb: TIM press, 2019.
Naslov Bleferi i šahisti na prvi pogled ne mora značiti ništa, pa i prije nego što se knjiga pročita, zaslužuje „ključ“ za razumijevanje.
Bleferi su na vlasti, oni su politička klasa, da ih ne zovem grubim imenima: lopovi, gramzivi egoisti, loši đaci bez diploma i morala, licemjeri koji ne biraju sredstva i koji načela mijenjaju kao košulje.
Šahisti su poštena inteligencija. Znaju pravila i razmišljaju, te ne vide da i izvan ploče postoje kraljevi, glupi topovi koji idu samo ravno i pijuni koje se povremeno žrtvuje. Nisu ni šahisti bez mana. Nekad su praznovjerni, neki ne vole ljude ni kućne ljubimce. Takvi su. Vole igru i pravila. Imaju titule koje poštuju. Rangiraju se prema objektivnim kriterijima uspjeha. Govore univerzalnim jezikom igre. Iako čudnih imena, dobrodošli su svugdje. Šahisti gledaju samo svoje igre i bave se samo svojim poslom.
Kibici su one gomile ljudi koje sa strane vide izvrsne poteze, no nisu u stanju igrati i kažu da ih to ne zanima. Dok se oni nadaju da će šahisti doći na vlast i da pamet pobjeđuje, bleferi vladaju bez pravog otpora bezumlju, glupostima, predrasudama i popularnim mitovima. Kibici šute pomiješanih osjećaja. Znaju da će na kraju sve platiti, a da igrali nisu. Ne usude se biti šahisti pa su žrtve blefera. Jer, bleferi su na vlasti, a blef nije samo stil, to je sustav.
Beletristika
“Pseći arhipelag” izmišljeno je otočje negdje u Sredozemnom moru, s jednim jedinim naseljenim otokom, bliže Africi nego Europi. Na taj jedini naseljen otok more jednog jutra naplavi tri leša. Nekoliko otočana koji su se našli na licu mjesta odluči sakriti tijela i sačuvati tajnu vjerujući kako time štite miran život otoka i njegovih stanovnika. No nakon što se na otok iskrca misteriozni Inspektor, stvari će se krenuti odvijati u smjeru koji nitko nije mogao predvidjeti i koji će zauvijek promijeniti život protagonista, ali i cijeloga otoka.
Novi roman Philippea Claudela govori o samoći, izolaciji, i o problemima koji se pojavljuju u svakoj maloj zajednici. Otok je, naravno, metafora svega toga pa zato pruža izvrsnu pozadinu za opis ljudskih karaktera. Kao i prethodni Claudelovi romani, dekor je ovdje manje važan – likovi nemaju osobna imena, nazivaju se po funkcijama (Inspektor, Učitelj, Doktor, Načelnik…) i služe kao tipovi ličnosti kakve možemo naći posvuda oko nas. Ovaj je roman upravo o tome kako se ti tipovi ličnosti nose s određenom vrstom krize i kako reagiraju kada misle da su ugroženi.
Dječji odjel
Roman govori o školskim događajima kroz jednu školsku godinu iz perspektive glavnoga lika – Stjepana, učenika 4. razreda jedne male škole kojemu je mama ujedno i učiteljica. Zajedno s ostalim junacima ove knjige on se bori s neuspjesima, konkurencijom, optužbama, neuzvraćenom ljubavi, roditeljima koji im ne uspijevaju pomoći, ali i svim drugim malim i velikim problemima koji znaju mučiti djecu školske dobi, kaže nam spisateljica ističući da su pojedini dijelovi knjige autobiografski, a ostali fikcija.
Ono što valja naglasiti jest to da su dijalozi pisani domaćom ikavicom čime je autorca potvrdila dosljednost svoga rada.
Knjige za mlade
Berta je od ranog djetinjstva razvila želju za umjetnošću. Crtanje je za nju bilo bijeg od neželjene stvarnosti, bijeg u umjetnost, bijeg od bolnih sjećanja. Oduvijek je željela izbjeći predodređen život domaćice i baviti se umjetnošću, no početkom 20. stoljeća u malom selu na sjeveru Švedske to se činilo gotovo nemogućim. Sve dok Berta nije dopustila da joj zagori varivo. Taj trenutak sve mijenja i Berta ubrzo odlazi u novu školu, u novi grad – ‘’Na mjesto gdje mogu biti svoja’’.
Popraćena ilustracijama autorice, dirljiva je ovo priča nadahnuta životom švedske umjetnice Berte Hansson. Na kraju knjige nalazi se kratka biografija umjetnice.
Komentari su zatvoreni.