Najbolja igračica Prve ženske nogometne lige za proteklu sezonu je mlada Leonarda Balog iz Svetog Petra Čvrsteca. Nitko nije sumnjao da će kraljem travnjaka i ove godine, već sedmi put zaredom, biti proglašen Luka Modrić, no 26-godišnja igračica Ženskog nogometnog kluba Osijek i hrvatska reprezentativka nije ni sanjala da će baš ona stajati uz svog idola.
– Iskreno, nisam očekivala da će ta nagrada upravo mene zadesiti. Naravno, sretna sam zbog toga, ali moram zahvaliti i svojim suigračicama i struci koji su to prepoznali – skromna je Leonarda koja igra na poziciji braniča, ali nije poznata poput Vrsaljka, Strinića ili Pivarića. Da je nagradu osvojila u muškoj konkurenciji, vjerojatno više ne bi trebala brinuti o svojoj budućnosti, ugovorima, klubovima. No u ženskom nogometu u Hrvatskoj priča je potpuno drukčija – igračice su malo manje poznate i puno manje plaćene.
– Još uvijek je velika razlika između muškog i ženskog nogometa. Ogromna je razlika i između ženskog nogometa u Hrvatskoj i onog u drugim zemljama. Vani se igra kvalitetniji i brzi nogomet, igračice su taktički i fizički puno spremnije – usporedila je Leonarda i dodala da se u svijetu ženski nogomet igra na visokoj razini i u njega se sve više ulaže. Igrala je u Švicarskoj, Poljskoj, Njemačkoj i u nekoliko domaćih klubova pa dobro zna o čemu priča i može usporediti kakvi su uvjeti doma, a kakvi vani.
Djetinjstvo uz loptu
– Dobra igračica vani može živjeti od nogometa, dok kod nas cure ipak moraju raditi jer od ovog sporta ne mogu živjeti. U Hrvatskoj je situacija sama po sebi teška pa je teško očekivati investiranje u ženski nogomet – kaže Leonarda. Svjesna toga, već se djelomično pobrinula za svoju budućnost. Završila je srednju veterinarsku školu, ali svakodnevni posao u veterinarskoj ambulanti još će malo pričekati.
– Bolje da ne pričamo o tome koliko treniram. Osim svakodnevnih treninga, svoje slobodno vrijeme koristim za dodatni rad pa mi je teretana drugi dom – otkriva Leonarda. Svjesna je da samo najbolji mogu uspjeti, a da bi bila najbolja, mora raditi na sebi. Ipak, i njoj je ponekad potrebno opuštanje, a za to je, tvrdi, najbolja vožnja biciklom.
Djetinjstvo je provela u Svetom Petru Čvrstecu uz hrpu prijatelja, brata i sestru. Iako je brat njenog djeda najnagrađivaniji hrvatski dječji pisac Zvonimir Balog i odrastali su uz priče Ja magarac, Nevidljiva Iva i Bijesne gliste, u kući se najviše govorilo o nogometu.
– Igrala sam po cijele dane sa svojim dečkima, kako ih zovem. S obzirom na to da na selu nemate veliki izbor, morate se prilagoditi većini, a većina je igrala nogomet – prisjeća se uz smijeh. Kad sad razmišlja o svojim prvim nogometnim koracima, sve je više sigurna da ništa nije bilo slučajno.
Na meti raznih klubova iz inozemstva
– Otkako znam za sebe lopta mi je bila nešto najvrijednije, najljepši dar koji mi je netko mogao darovati. Ljubav prema nogometu darovao mi je tata koji je imao taj talent u sebi. Na tome sam mu zauvijek zahvalna i on će uvijek biti moja velika motivacija i podrška iako nije više s nama – iskrena je Leonarda. Njen otac Igor iznenada je umro početkom godine, bio je strastveni nogometaš, izvrstan igrač i jedan od osnivača Nogometnog kluba Čvrstec u kojem danas igra Leonardin brat Tugomir. Jedino sestra Ana nije u nogometnim vodama, njoj su od travnjaka i lopte draže velike pozornice i opere jer studira solo pjevanje.
– Svi troje dosta smo povezani iako smo kilometrima daleko. Ana studira u Puli, Tugomir je u Čvrstecu, a ja svuda po svijetu. Udaljenost nas ne sprječava da, kad se uhvati prilika, podržimo jedni druge. Dolaze oni na moje utakmice kao i ja na bratove kad sam kod kuće, ali žao mi je da ne mogu češće na sestrine nastupe jer obožavam slušati njen glas. Ponekad prije utakmice poslušam koju njenu pjesmu i to mi bude dodatna motivacija – otkriva najbolja hrvatska nogometašica. Vezana je za svoj kraj i svoju obitelj, ali nogometa kakvim se ona bavi u našoj sredini nema. Igrala je u mnogim klubovima, trenutačno je u Osijeku, i već planira nekud dalje.
– Moja želja i volja za napretkom i daljim razvojem je tako velika da sam upravo u kontaktu s više klubova iz drugih zemalja. Na kraju sezone ćemo vidjeti kako će se sve to završiti, nadam se da će odluka biti za mene dobra – kaže. Status kakav imaju muški kolege Leonardi i drugim ženama u nogometu još će dugo biti nedostižan. Osim toga, često se susreću s predrasudama, i od muškaraca i od žena. Za jedne niti jedna žena ne može biti dovoljno dobra nogometašica, a drugima su nogometašice žene u muškome sportu.
– Nažalost, u Hrvatskoj to možete još uvijek čuti. Na svu sreću ja sam bila uvijek okružena normalnim ljudima pa ne pamtim loša iskustva. U Čvrstecu nema razlike ni predrasuda, igramo zajedno uvijek kad dođem kući jer prve korake i dečke iz sela nikad ne zaboravljate – ispričala je najbolja hrvatska nogometašica Leonarda Balog.(GPP)
Prekrasno Leonarda…ugodno je bilo pročitati ova članak…želim ti da i dalje trčiš sretno i uspješno….