Na Europskom prvenstvu u obaranju ruke za osobe s invaliditetom, koje je od 16. do 23. svibnja održano u Loutrakiju u Grčkoj, Križevčanin Luka Drokan osvojio je zlatnu medalju. Ovaj 22-godišnjak član je hrvatske reprezentacije i natječe se u kategoriji stojećih do 70 kg. Obaranjem ruku bavi se već sedam godina. Veliki uspjeh postigao je i njegov otac Mislav osvojivši broncu u veteranskoj kategoriji do 80 kg.
– Prijatelj iz tadašnjeg kluba mi je rekao za sport i odmah sam se zaljubio. U prosjeku, treniram 5-6 puta tjedno, nešto na stolu za obaranje ruku i nešto s utezima – objasnio je Luka. Mnogi misle da je jednostavno sjesti za stol i treba samo ne popustiti, no Luka kaže da to nije baš tako. I u ovom je sportu važna „glava“, koncentracija i taktika.
– Osim čiste snage potrebna je tehnika. Vrlo je zahtjevna i treba dugo vremena da se nauči, ali uz trud sve je moguće. Kao i u svakom sportu, potrebna je određena smirenost i koncentracija, bez toga se ne može – otkriva Luka, inače redovni student na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Uz studentske obaveze i redovite treninge, zbog obaranja ruku proputovao je pola svijeta i s gotovo svakog putovanja vratio se s nekom od medalja. Na Svjetskom prvenstvu 2017. osvojio je srebro, godinu kasnije na Europskom je prvenstvu dobio istu boju medalje, a najdraže mu je, naravno, zlato s ovogodišnjeg Europskog prvenstva u Grčkoj.
– Dugo sam se pripremao za ovogodišnju zlatnu medalju i presretan sam što se sav trud isplatio. Kako sam i očekivao bile su to teške borbe i još jedno veliko iskustvo. Unio sam neke novitete u sustav treninga za koje se pokazalo da su urodile plodom – ispričao je i otkrio da nikad ne podcjenjuje protivnike.
– Svi moji protivnici su trenirali i zaslužili su kolajnu oko vrata. Ovoga puta ja sam dao sve od sebe i uspio, ovaj sjajni rezultat doista me obradovao – kaže Luka koji se već priprema za sljedeće natjecanje, Svjetski kup ZG Strong koji će se održati u Zagrebu te za Svjetsko prvenstvo u Rumunjskoj.
Luka je jedan od najuspješnijih sportaša s invaliditetom. Rođen je s hereditarnom spastičnom paraparezom i otežano mu je hodanje. Kao i svaki sportaš, postavio si je cilj i na planu za njegovo ostvarenje već radi.
– Kao i svakom sportašu, Olimpijske igre su san svih snova, tako i meni. Nadam se da će me zdravlje poslužiti te da ću moći, jednoga dana, predstavljati svoju zemlju na Paraolimpijskim igrama. Bila bi mi to neopisiva čast – iskren je mladi Križevčanin. Upravo bi obaranje ruku trebao biti pokazni sport na paraolimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. Pravila obaranja ruke prema standardima Svjetskog saveza su vrlo striktna, no osnovno je položiti protivnikovu ruku na suprotnu stranu profesionalnog stola koji je visok 102 cm. Obara se stojeći, postoje različite težinske kategorije, a sjedeći obaraju isključivo osobe s invaliditetom kojima je otežano stajanje. Luka obara stojeći.
– Moje mišljenje je da obaranje ruke nije dovoljno zastupljeno u medijima. Ali, mlad smo sport, Savez postoji tek 10 godina i nadam se da će se s vremenom i o našem sportu i sportašima više govoriti – kaže Luka.
Obaranje ruku kod Drokana je obiteljski sport. Dva mjeseca nakon što je Luka počeo trenirati, priključio mu se i otac Mislav.
– Trenutačno je on bolji i obožavam trenirati s njim. Znamo se i baš zato je zabavno zajedničko treniranje jer nastojimo jedan drugoga uvijek iznenaditi. Puno nam znače ti trenuci u kojima se „povežemo“ na stolu – otkriva. Upravo obitelj i prijatelji najveća su Lukina podrška, bez njih, kaže, ne bi mogao. Sportaši s invaliditetom posljednjih godina postižu izvrsne rezultate na najvećim svjetskim natjecanjima i iako su njihovi uspjesi medijski praćeni, samo od sporta ne mogu živjeti. Luka zato uz sve obaveze i putovanja redovno i uredno polaže ispite na Šumarskom fakultetu.
– Što budućnost nosi nikad ne znate. Želio bih se, uz svoju struku, i dalje baviti obaranjem ruku. Zavolio sam ovaj sport, prirastao mi je srcu, i ne bih ga se nikad htio odreći – otkrio je europski prvak Luka Drokan.(GPP)
Komentari su zatvoreni.