Netom završenog vikenda uspješno se održalo još jedno izdanje slalomske utrke Svjetskog skijaškog kupa, a dojmovi koje nosimo sa Sljemena izrazito su pozitivni. Oni koje nosimo s Medvednice, itekako su problematični i zabrinjavajući, no o tome kasnije. Mnogo je stvari koje su nas se dojmile, a organizacija i gostoljubivost još su se jednom pokazali kao vrlo jaki hrvatski aduti. No, ništa od toga ne bi bilo moguće bez jedne „sitnice“.
Vremenske prilike nisu bile neprilike
Podnaslov iz kojega se može iščitati najveća bojazan i prijetnja, kako kvalitetnoj organizaciji, tako i provodu posjetitelja. Klimatske promjene kojima svjedočimo zadnjih godina glavni su krivac što ‘svake prijestupne’ imamo bijeli Božić, a slično je i sa sljemenskom utrkom. Bez nekolicine topova za pravljenje umjetnog snijega, jedina utrka koja bi se eventualno mogla organizirati je sanjkanje na kratkim dionicama. Ovako te brige ne postoje, što uzročno – posljedičnom vezom postavlja novo potpitanje: Zašto se uopće radi skijaška utrka na mjestu na kojem priroda ne stvori uvjete za to?
Jeftina reklama najbolja je reklama
Neki će reći kako se radi o klasičnoj hrvatskoj (a i jednom gradonačelniku svojstvenoj) megalomaniji, što nikako nije pogrešna premisa. Druga strana će to braniti argumentom kako, u zamjenu za jedan od najskupljih nagradnih fondova u kalendaru Svjetskog kupa, Zagreb i Hrvatska dobivaju sasvim solidnu promociju u svijetu. Uzevši u obzir popularnost skijanja u značajnom dijelu Europe, Sjevernoj Americi i Japanu, svaka slika koju se s vrha zagrebačkog brda pošalje putem izravnog prijenosa u svijet – nije za odbaciti. Postoje li potrebitije skupine u koje bi trebalo uložiti ili preusmjeriti novac umjesto na snježnu zabavu za bogate i dobrostojeće? Neupitno postoje.
Pogled u budućnost i razlog za brigu
O sportskim rezultatima nećemo previše pisati, jer vjerujemo da ste već informirani o izvrsnim uspjesima hrvatskih slalomaša, kao i dominaciji Mikaele Shiffrin i Marcela Hirschera. Sljemenska utrka uskoro bi mogla biti skinuta s tzv. probnog roka FIS-a, koji sve utrke prolaze oko 10 godina. Jednom kada se to obistini, Zagreb postaje standardna i neupitna destinacija skijaške karavane, što je globalno velika stvar. Nama su, gledajući u ono što će se događati u narednom periodu, misao zaokupila brojna gola brda na zagrebačkoj, južnoj strani Medvednice. Krčenje šuma odvija se potpuno neplanski, ponovno se javni interes ne stavlja na mjesto koje mu pripada, a o opasnosti od potencijalnih klizišta – bolje da i ne govorimo. Brojne udruge godinama upozoravaju na to, održavani su i prosvjedi, ali pomaka nema. Dapače, stanje se sve više pogoršava. U bojazni od širenja betonizacije grada na njegova pluća, završavamo negativniji dio članka te vam za kraj donosimo kratku fotogaleriju s utrke.
Komentari su zatvoreni.