Poskupljenje o kojemu se govori u medijima počinje u idućih 15-ak dana. Zalažemo se za to da inzulin, hormon i lijek za dijabetes bez kojeg mi ne bismo bili živi, bude besplatan za dijabetičare. Sada će si oni koji imaju novac moći kupiti inzulin, a oni koji nemaju, neće. Bolest ne bira bogate ni siromašne – kaže Ivana Gujić-Kovačević
Posljednjih tjedana teško je bilo izbjeći buru u javnosti koju je izazvala objava da će HZZO podići cijene inzulina. Tu vijest objavio je Davor Skeledžija s portala nainzulinu.com, a proširila se poput požara svim nacionalnim medijima. Na spomenutom portalu osvanula je tablica koja prikazuje iznose nadoplata koje bi plaćali pacijenti, a prema novim prijedlozima HZZO-a, gotovo sve inzuline moralo bi se nadoplaćivati s iznosima koji variraju od nekoliko desetaka kuna pa do 300-tinjak kuna.
Situaciju je pokušao primiriti sam HZZO priopćenjem kakvo smo i sami dobili nakon što smo im poslali upit namjerava li se zaista oboljelima od dijebetesa podići cijena lijeka. Kako su napomenuli, riječ je o uobičajenom provođenju postupka javnog nadmetanja za utvrđivanje cijena lijekova, redovitom postupanju koje se radi još od 2013. godine te da ništa još nije odlučeno.
O svemu smo razgovarali s Ivanom Gujić-Kovačević, magistrom prava iz Križevaca, članicom Zagrebačkog dijabetičkog društva i Kluba dijabetičara Križevci, koja već 28 godina živi s dijabetesom tipa 1 i dobro je upućena u sva nedavna događanja. Kao i mnoge druge, i nju su zabrinule glasine o poskupljenju te nam je približila što se zapravo događa s cijenama lijekova.
Inzulin mora biti besplatan
– Imam informacije da poskupljenje o kojemu se govori u medijima počinje u idućih 15-ak dana. Osobno, kao i društvo i klub čiji sam član, protivimo se tome. Zalažemo se za to da inzulin, hormon i lijek za dijabetes bez kojeg mi ne bismo bili živi, bude besplatan za dijabetičare. Sada će si oni koji imaju novac moći kupiti inzulin, a oni koji nemaju, neće. Bolest ne bira bogate ni siromašne. Ono što se već sada nadoplaćuje su inzulini koji brzo djeluju, a to su Tresiba i Toujeo, i to oko 150 kuna. To nije novost, njih dijabetičari doplaćuju već sedam mjeseci – tumači nam naša sugovornica te napominje da su inzulini bržeg djelovanja i bolji pa je prava šteta za dijabetičare što ih moraju dodatno plaćati.
Gujić-Kovačević ističe da je žalosno što u Hrvatskoj dijabetičari moraju plaćati lijek za bolest koju nisu mogli spriječiti i bez kojega ne bi ostali živi, a dobivala je i argumente da može biti sretna što ne živi u SAD-u „gdje se sve plaća“. Ona sama trenutačno za inzulin ne izdvaja ništa, dvije vrste koje koristi dostupne su bez doplate, no uskoro će prijeći na jedan od spomenutih pa će za svoj lijek početi i plaćati. Kako kaže, tih 100-150 kuna mjesečno njoj ne radi dramatičnu razliku u životu, no svjesna je da je mnogima to značajna svota.
Dijabetičarima se naplaćuje lijek, a ovisnicima heptanon besplatan
Više od samog izdvajanja novca, našu sugovornicu smeta što se činom naplate inzulina pokazuje nerazumijevanje prirode dijabetesa kao bolesti i nesrazmjerno tretiranje pacijenata u odnosu na neke druge. Kao primjer navela je razliku u tretiranju dijabetičara i ovisnika o narkoticima.
– Zanimljivo je da se nama naplaćuje lijek, a ovisnici imaju potpuno besplatan heptanon koji im pomaže pri odvikavanju. Ne osuđujem ovisnike, svatko živi život koji odabere, ali mi nismo imali pravo odabira. Nama je bolest jednostavno došla i ne znamo zašto. Za dijabetes tipa 2 kaže se da uzrok može biti pretilost i način života, no za tip 1 se ne zna. On je autoimun, vlastito tijelo okrene se protiv vas i ubija vas. Ne osuđujem ovisnike, no sramotno je da imaju besplatne terapije koliko im god treba, a mi smo ograničeni brojem trakica, lanceta i inzulina – ogorčena je Gujić-Kovačević.
Dijabetičare se uskraćuje i za ostalu opremu
Kao što je spomenula, dijabetičare se uskraćuje i za ostalu opremu poput trakica i lanceta koje služe za mjerenje razine šećera u krvi. Primjerice, ona koristi sustav za praćenje glukoze Freestyle Libre koji se nosi na tijelu i pomoću čitača se prati razina šećera u krvi, što joj olakšava svakodnevicu, no i dalje su joj potrebne trakice. Potrebne su i drugima, a neki si ih mogu puno teže priuštiti, smatra Gujić-Kovačević.
– Znala sam mjeriti šećer i šest puta dnevno. Izračunajte, dobijete 350 trakica za tri mjeseca, a provjeravate si šećer prije i nakon svakog obroka. To je većini dijabetičara veliki problem, moraju kupiti dodatne trakice, a kutija od 50 komada košta oko 200 kuna. Zamislite koliko je to novca za jednog klinca koji je u pubertetu, koji želi živjeti kao i njegovi vršnjaci, raditi sve što rade i oni. Njemu je svaka trakica važna, možda želi izaći i popiti pivo s prijateljima, a istovremeno znati da može imati svoj šećer pod kontrolom – ističe ona.
Na dijabetičare se još uvijek, prema njenim iskustvima, u društvu gleda ispod oka, za što nema stvarnog razloga.
– Poznajem mnogo dijabetičara koji se srame svoje bolesti, primjerice na razgovorima za posao, što nije u redu. Ne smijemo biti diskriminirani, s liječenim dijabetesom normalno se radi, živi, magistrira, osniva obitelj. Meni je dijabetes prijatelj, a tako treba biti svima – smatra Gujić-Kovačević.
Zbog svega toga uvjerena je kako je iznimno važno da inzulin bude dostupan svima.
– Molim odgovorne da inzulin bude besplatan za sve jer dijabetes je bolest koja možda ne boli, ali je tihi ubojica. Svim dijabetičarima želim poručiti da se ne boje, vjerujem da će se naš vapaj uslišati – zaključuje Gujić-Kovačević.
HZZO: Ništa nije odlučeno, postupak javnog nadmetanja tek je započeo
Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) poručili su da su obvezni provoditi postupak javnog nadmetanja za utvrđivanje cijena lijekova koji se već nalaze na važećoj osnovnoj i dopunskoj listi lijekova HZZO-a, sukladno odredbama i prema predviđenoj proceduri koja je utvrđena Pravilnikom o mjerilima i načinu za određivanje cijena lijekova na veliko i o načinu izvješćivanja o cijenama na veliko, ako se tijekom godine na važećim listama lijekova HZZO-a nađu lijekovi različitih cijena unutar referentnih skupina.
– Radi se o redovitom postupanju koje HZZO provodi po istom pravilniku od 2013. godine. Tijekom postupka, HZZO u definirane skupine i podskupine rasporedi lijekove s liste lijekova i ovisno o tome koji lijek ima pet posto prometa zadnja tri mjeseca, utvrdi se razina cijene lijeka za HZZO – objasnili su.
No, ističu da nakon objave javnog nadmetanja na web stranicama HZZO-a, postupak nije konačan, već na njega postoji mogućnost žalbe i na objavljene cijene nositelji odobrenja moraju dostaviti svoje očitovanje.
– Nakon toga HZZO počinje pripremu cjelovitih lista s cijenama lijekova koji se propisuju na recept: lijekovi se razvrstavaju na osnovnu i dopunsku listu lijekova i kao takve ih, tek tada, HZZO upućuje Upravnom vijeću HZZO-a na donošenje konačnih odluka o prihvaćanju cijena lijekova. Na osnovnu listu lijekova stavit će se lijekovi čija je cijena na razini referentne cijene ili niža, a na dopunsku listu lijekova staviti će se lijekovi čija je razina cijene viša od referentne cijene – kazali su.
Napomenuli su da niti jedna cijena lijeka ne mora biti nužno „nepromjenjiva“ ako za odstupanje od spomenutog pravilnika postoji neko opravdanje jer se tijekom cijele godine, nositeljima odobrenja ostavlja mogućnost da predlože, s detaljnim obrazloženjem, višu cijenu lijeka, a za koju svoju suglasnost mora dati ministar nadležan za zdravstvo.
– Postupak javnog nadmetanja cijena lijekova tek je započeo. Cijela procedura, uobičajeno svake godine, traje nekoliko mjeseci od prve odluke do konačnih cijena u listama lijekova. Postupci započeti u studenom, obično zbog rokova, završavaju krajem veljače – navode iz HZZO-a.(GPP)
Komentari su zatvoreni.