Dana 3. prosinca 2018. preminuo je nastavnik križevačke Gimnazije, profesor Renato Happ.
Renato Happ, glazbenik i glazbeni pedagog, rođen je 1964. godine u Zagrebu. Osnovnu školu pohađao je u Vrbovcu, a srednju u Bjelovaru. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1989. godine s diplomskim radom Rad s dječjim pjevačkim zborom u osnovnoj školi. Godine 1997. diplomirao je crkvenu glazbu na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidaković“. Predavao je glazbenu umjetnost u Gimnaziji Ivana Zakmardija Dijankovečkoga i Srednjoj školi Vrbovec, a jedno vrijeme teoretske predmete i orgulje u Srednjoj Glazbenoj školi Alberta Štrige u Križevcima. Pisao je pedagoške članke sa sestrom Elvirom Happ te vodio kreativne radionice glazbe i pokreta od kojih je najpoznatija Zvuk pokreta – pokret zvuka. Profesor Renato Happ isticao se svojim muzičko-pedagoškim radom te je tako tri puta promoviran u zvanje nastavnika mentora. Kao dirigent Mješovitoga pjevačkog zbora Gimnazije Ivan Zakmardija Dijnkovečkoga tri je puta osvajao brončanu plaketu na smotri Hrvatske glazbene mladeži, 1996., 1997. i 1999. godine. Godine 2008. u vlastitoj je nakladi, u suautorstu sa sestrom Elvirom Happ, objavio teoretsko djelo Skočizvuk: glazbom i pokretom do cjelovite ličnost: metodički priručnik i zbirka glazbeno-pokretnih igara s interaktivnim audio CD-om.
Sa svojom glazbenom grupom Stidljiva ljubičica snimio je dvije ploče i tri singla. O drugoj ploči „Jesenje frke“ benda Stidljiva ljubičica Miljenko Jergović je zapisao: „Ploča je zvučala ambicioznije, pjevač Renato Happ bolje je pjevao, radio stanice su sve više puštale Stidljivu ljubičicu, pa se činilo kako je to tek početak jedne sjajne karijere.“
Ranata Happa krasile su dvije vrline: inteligencija i visoka moralnost. Svoje mane nije znao skrivati, a svoje vrline rijetko je ili nikada isticao. Renato je bio intelektualac u najširem značenju ove riječi interesirajući se istovremeno za najstarije znanosti, ali i za upotrebu informatičke tehnologije u glazbenom obrazovanju.
Renato Happ bio je zaljubljenik u najstariju ljudsku umjetnost – glazbu i najstariju znanost – filozofiju. Još uvijek se živo sjećam naših diskusija, s posebnim naglaskom na filozofiju glazbe i filozofiju Arthura Schopenhauera. No njegova velika glazbena ljubav bio je i ostao Johann Sebastian Bach. Još uvijek mi je pred očima njegova crna torba s inicijalima omiljenog kompozitora.
Neka duša profesora Happa putuje svemirom kao što putuje i muzika iz Brandenburškog koncerta Johanna Sebastiana Bacha.
Za kraj mi dopustite jednu misao o muzici već spominjanog Schopenhauera, a koju je profesor Happ često spominjao: Svaka umjetnost pa tako i glazba nalazi svoju ideju u prirodi, u pojedinačnim stvarima i životu. Individua koja uživa u umjetnosti oslobođena je makar i na čas, pritiska i mučnine vlastite volje, bola i vremena. Samo je tako uopće moguć njezin život u ovoj dolini suza, to je posljednja mogućnost smislenog života u ovom inače potpuno besmislenom svijetu.
E ovo je zaista žalostna vijest- otišao je jedan od meni najdražih glazbenika novog vala na ovim prostorima, član divne grupe “Stidljiva ljuibičica”. Gostio ih u Sarajevu i drugdje, pisao o njima, družio se sa bratom i sestrom mu Elvirom sve donedavna. Imam i njijhove knjige u svojoj knjižnici. Izrazi iskrene sućuti dolaze od tužnog Ognjena Tvrtkovića iz Sarajeva sada u Londonu