Umro je Franjo Zemljak (r. 1951.). Posljednji slastičar poznate križevačke slastičarske obitelji koja je sladila naše djetinjstvo i mladost. Njegov odlazak na vječno počivalište kod svetoga Roka ujedno je i ispraćaj naših slatkih uspomena vezanih uz Franju, njegova oca Leopolda i djeda Franju po kojem je naš vršnjak dobio ime.
Od rana je mali Franc odrastao uz recepte, mirise i okuse aleksander šnita, rolica, dobošica, šamrola, kremšnita, na čemu smo mu zavidjeli. I to njihovo slatko blago Franjo je iz kuće u Gajevoj ulici nosio u posebnoj drvenoj kutiji do slastičarnice u prizemlju stare Sabornice u gradskoj jezgri pokraj Gumiklinike i župne crkve svete Ane. Upravo ta lokacija bila je nezaobilazna postaja slatkog “Križnog puta” nakon nedjeljnih misa. Starijima za šalicu turske kave po receptu gospona Leopolda, a mladeži za kolače, te na sladoled po kojem smo znali da se bliži ljeto.
Najveće iznenađenje Zemljaki su nam ponudili uoči Uskrsa – male žute kremaste piceke, po njihovu receptu, koje nismo imali priliku kušati u slastičarnici kod Vebija, ali ni u drugim gradovima. Piceki su bili čestitka za Uskrs koju državni dušobrižnici nisu prepoznali, a možda i jesu, ali je nisu mogli zabraniti. Sjećajući se slastičarske obitelji Zemljaka, Franje, njegove sestre Biserke, od koje smo se oprostili pred koju godinu, a nedavno i od njezinoga muža Koste, sjećamo se i slastičarnice u kojoj je danas modni butik.
Hvala Francu i hvala njegovoj obitelji koju ćemo pamtiti po slatkim uspomenama.
Komentari su zatvoreni.