Takvim se potezom šalje loša poruka prema kojoj je normalno stvarati dugove i očekivati da ih vjerovnik jednog dana otpiše – smatra župan Darko Koren
Vlada se prošlog tjedna pohvalila kako su državne tvrtke i ustanove dužnicima otpisale 1,3 milijarde kuna dugova, odnosno pojedinačno iznose do 10.000 kuna. Ukupno je deblokirano 6248 građana, a za 150.474 njih umanjen je dug. Na području Koprivničko-križevačke županije razloga za veselje imalo je 5879 ovršenika s ukupnim dugom od 62.962.152,11 kuna.
Iz tablice objavljene na stranicama Fine nije jasno u kojem je broju slučajeva dug u potpunosti izbrisan, a koliko će građana nakon korekcije biti manje dužno. Valja napomenuti kako je ovdje riječ o iznosima koji su građani bili dužni isključivo državi i državnim firmama. Nakon ovog poteza Vlade, premijer Andrej Plenković uputio je apel i jedinicama lokalne samouprave, gradovima i općinama da se povedu primjerom državnih ustanova i tvrtki. Županija koprivničko-križevačka kontinuirano otpisuje dugovanja građana, ali samo u zakonskim okvirima i kad je riječ o slučajevima egzistencijalne ugroženosti dužnika.
– Županija ne ostvaruje velike prihode od stanovnika, tek od poreza na vozila. Što se tiče otpisa dugovanja po uzoru na Vladu, nisam baš siguran da se radi o najosmišljenijem potezu – rekao je župan Darko Koren i dodao kako smatra da država i društvo u cjelini moraju biti socijalno osjetljivi, ali nije siguran koliko je pametno stavljati u isti koš ljude koji žive na socijalnom minimumu s onima koji su dužni i u stanju su podmiriti svoja dugovanja.
– Osim toga, takvim se potezom šalje loša poruka prema kojoj je normalno stvarati dugove i očekivati da ih vjerovnik jednog dana otpiše – smatra Koren.
S druge strane, u Križevcima još nisu odlučili što će.
– Imamo rok 60 dana da donesemo odluku. Prije njenog donošenja utvrdit ćemo točnu strukturu dugova i definirati uvjete pod kojima bi ih eventualno otpisali – kratko je poručio križevački gradonačelnik Mario Rajn.
U Đurđevcu su rješavanje ovog pitanja već pokrenuli. Gradsko vijeće Grada Đurđevca je Odluku o otpisu nenaplativih potraživanja donijelo 27. ožujka ove godine, vele iz gradske Uprave. Sveukupno je njihova gradska blagajna na konto nenaplativih potraživanja ostala uskraćena za 344.000 kuna. Najveći dug nastao je zbog dugovanja za komunalnu naknadu. Stvorilo ga je 298 obveznika koji do posljednjeg dana 2015. nisu podmirili svoje račune prema Gradu u iznosu 132.000 kuna.
U slučaju Grada Koprivnice, iz Uprave napominju kako omogućavaju obročnu otplatu i otpise dugova, a kroz svoje socijalne programe nastoje svim građanima koji sukladno pravilnicima i određenim cenzusima zadovoljavaju uvjete osigurati pomoć prilikom izvršenja obveza podmirenja troškova stanovanja. U tu svrhu godišnje se iz proračuna izdvoji 4 milijuna kuna. (sb\GPP)
Zapravo (možda nisam u pravu), ali sam skeptična oko otpisa dugova građanima. Mislim da bilo puno učikonvitije, nastojati osmisliti radna mjesta za takve ljude, te im omogučiti obročno vraćenje svojih dugovanja.
Možda napraviti nekakva savjetovanja, kako rasporediti kućni budžet?!
Razmišljam, bar što se našeg grada tiče, da li su ljudi kupovali nasumice “bjesne” poljoprivredne stojeve, koji nisu ni potrebni za njihovo gospodarstvo? Da li su oni, koji olako uzimaju raznorazne kredite: po onom “lako ćemo”?! Čudim se zašto ljudi koji su u dubiozama, trebaju mobitele ili telefone? Valjda ja najbolje znam, što mogu mati, što mi je važno, a bez čega mogu?
Koliko se sjećam i u vrijeme Milanovićeve vlade, bilo je opraštanje dugovanja, pa se zapravo ništa nije promjenilo?!
I, zapravo me čudi, zašto na burzi ima nezaposlenih, a “vapimo” za radnom snagom? Ako sam na burzi: od kud mi pravo da dobivam naknadu i biram radno mjesto? Meni je logičnije da radim bilo što i da od toga živim, nego da čekam da me Država uzdržava.
Dosta je toga što mi u svemu tome nije ni logično ni jasno, osim da bi te novce koje “bacamo u vjetar”, trebali uložiti u osmišljavanje novih radnih mjesta.
Čini mi se da je kod nas “zavladala” ona poznata rečenica: “ništa se ne isplati!” Ili smo mlade tako odgojili, da se novci ubiru po putu, a da trud nije ni potreban, jer najlakše je ostati kod roditelja i uživati, bez brige i truda?!
Čude me kako i oni sa diplomama, vani rade na “bauštelama ili u kuhinji” , po cijele dane i ne srame se, a Gazde ih hvale. Jer je očito kod nas raditi “sramota” i mogao bi te neko vidjeti da “hrmaš” ispod svog nivoa.
Čini mi se da smo se SVI malo pogubili?!