Na gradskom groblju u Križevcima sahranjena je danas, u srijedu 30. svibnja, Štefanija Štefica Mihalić, najdugovječnija Križevčanka, na pragu 100. rođendana.
Umrla je Miškova mama, kako smo mi prijatelji još iz djetinjstva na Munjari zvali mamu svojega vršnjaka Branka, te nešto starije braće Zlatka i Božidara. Rano je gospođa Štefica ostala bez roditelja i odrasla je zajedno sa sestrom uz pomajku u skromnoj kućici u Potočkoj ulici. Skrbila je o pomajci, te paralelno o obitelji, suprugu Ivanu, klarinetistu u gradskoj glazbi, te o trojici sinova u skromnom stanu povijesne zgrade bivše elektrane, Munjare, na Trgu bana Lackovića, sučelice crkve Svetoga križa. Cijelo vrijeme uz dva kućanstva gospođa Mihalić je puno radno vrijeme odradila kao poslovođa trgovine u središtu grada, Križevčanima poznate kao Staklana, gdje je doživjela i mirovinu. Pamtimo je kao nadasve ljubaznu i susretljivu osobu, hitru i spretnu i u poodmaklim godinama, služeći kao primjer mladim trgovcima. I u tim poznim godinama viđali smo gospođu Mihalić kako onako krhka i nježna brza koraka nosi ceker i vrećice sa špecerajem s placa i dućana na putu do stana na prvom katu stambene zgrade u Tomislavovoj ulici. Križevci su za nju bili jedino mjesto gdje je voljela živjeti, ne osjećajući se doma ni kod sina u Dubrovniku, jedva čekajući da se vrati svome križevačkom domu. Možda će vam zvučati čudno, no, mi prijatelji i vršnjaci sina Branka odnosno Miška, najviše ćemo pamtiti njegovu mamu po nezaboravnim ukusnim kremšnitama, koje je unatoč obiteljskim i poslovnim obvezama znala ispeći i dok su stanovali na Munjari i u Tomislavovoj ulici. Na veselje i zadovoljstvo obitelji, djece, unuka i praunuka, kojima se ponosila. Slobodno se može reći da je gospođa Štefica Mihalić cijeli dugovječni život bila najprije majka, a potom i baka i prabaka hrabrosti, odricanja i samozatajnosti.
Iskrena sućut obitelji
Silvio i obitelj