Slatki ubojica

Pod pojmom šećer najčešće se podrazumijeva saharoza, molekula koja se sastoji od dva dijela glukoze i fruktoze. Glukoza je šećer koji putuje našim žila ma, a fruktoza se u organizmu razgra đuje na glukozu i poput nje osigurava brz izvor energije stanicama. Ipak, šećer nije samo saharoza. Najrasprostranjeniji i najslađi prirodni šećer je voćni šećer ili fruktoza, dok se mliječni šećer ili laktoza sastoji od dvije jedinice šećera – glukoze i galaktoze. U žitaricama su najzastupljeni ji složeni šećeri – polisaharidi – najčešće škrob, molekula koja se sastoji od puno jedinica glukoze.

Šećer je slatka kristalna ili praškasta tvar bijele boje kad je pročišćena, koja se dobiva od šećerne repe i šećerne trske. Koristi se u raznoj hrani, pićima i lijekovi ma radi poboljšanja okusa. Danas je naj češće korišteni slatki dodatak hladnim i toplim napitcima te raznim slasticama, kečapu, dresinzima za salate i sl. Ne nalazi se samo u kolačima, keksima i drugim slatkišima, već i tamo gdje ga se uopće ne očekuje, npr. u ”zdravim” namirnicama kao voćnim jogurtima, pahuljicama za doručak, sušenom voću, voćnim sokovima.

IZ POVIJESTI

Smatra se da je šećerna trska prvi puta korištena u Polineziji, odakle se proširila u Indiju. U egipatskoj, grčkoj i rimskoj civilizaciji šećer se koristio u toliko malim količinama da Grci, koji su imali riječ za gotovo sve, nisu imali riječ za šećer! Pre rada šećerne trske je zbog velikog profita bila čuvana kao tajna i u drevnoj Perziji, sve dok je nisu osvojili Arapi u sedmom stoljeću. Križarski ratovi su osvajanjem arapskih područja donijeli u Europu i šećer. U Londonu se početkom 14. stoljeća kilogram šećera prodavao po 100 dolara prema današnjim mjerilima.

DJELOVANJE U ORGANIZMU

Naše tijelo treba energiju da bi živjelo. Energija potrebna našem organizmu dolazi od sagorijevanja ugljikohidrata u našem tijelu, nakon čega nastaju voda i ugljični dioksid koji se potom eliminiraju iz organizma. Jednom kada se ugljikohidrati obrokom unesu u naš organizam, procesom probave ulaze u krvotok. Ako se radi o složenim ugljikohidratima (cjelovite žitarice, korjenasto povrće, za slađivači od žitarica), oni se postupno razgrađuju i postupno ulaze u krvotok, te nakon toga krv ostaje lagano lužnata, što je neophodno da bismo bili zdravi. Za razliku od njih, jednostavni šećeri u krv ulaze vrlo brzo, krv postaje prekisela zbog previše šećera u krvi i takva neravnoteža u našem tijelu izvlači mineralne tvari. Zbog toga je konzumiranje bijelog šećera i rafiniranih proizvoda glavni uzrok nedostatka kalcija u tijelu.

Većina šećera koji uđe u našu krv “skladišti” se u jetri u obliku glikogena. Kada se zbog svakodnevnog konzumiranja rafiniranih proizvoda stvori suvišak glikogena, on se vraća u krvotok u obliku masti koje se prvo nakupljaju na manje aktivnim dijelovima tijela poput bokova, trbuha i sl. Kod stalnog konzumiranja šećera mast se taloži i oko naših vitalnih organa: srca, bubrega i jetre. Kao posljedica toga naš organizam počinje zakazivati u svom funkcioniranju: mijenja se krvni tlak, kvaliteta crvenih krvnih stanica, povećava se količina bijelih krvnih stanica, usporava se metabolizam i dolazi do pada imuniteta. Zbog toga naše tijelo ne može adekvatno odgovoriti na hladnoću ili vrućinu i ne može se obraniti od virusa, bakterija i sl.. Svakodnevno konzumiranje rafiniranih namirnica i šećera utječe i na mozak, jer uništava korisnu bakteriju u crijevima koja sudjeluje u sintetiziranju kompleksa B vitamina, neophodnog za funkcioniranje našeg mozga. To nas, iz među ostalog, čini pospanima, te smanjuje sposobnost koncentracije i memoriranja podataka.

PODLOGA ZA BOLESTI MODERNOG DOBA

Blagdansko doba podrazumijeva pre tjerivanje u hrani i piću uključujući i kola če kojima je teško odoljeti. Ukoliko se sa slatkom hranom ne pretjeruje u ostalom dijelu godine, kratkoročno šećer neće ostaviti teže posljedice od osjećaja umora i malaksalosti. No, dugoročno može biti izvor zdravstvenih tegoba od pretilosti i dijabetesa pa čak i ovisnosti. Istraživanjima je nađena veza između unosa šećera i nepovoljnih razina masnoća u krvi, odnosno dislipidemija. Znanstvene studije pokazuju da prekomjeran unos šećera može uzrokovati povišenje razine triglicerida u krvi i sniženje razine tzv. dobrog kolesterola. Osobe koje pretjeruju s unosom šećera imaju trostruko veće šanse da im se dobar kolesterol snizi, što je čimbenik rizika bolesti srca. Također, pretjerano konzumiranje gaziranih sokova koji obiluju šećerom dovodi se u vezu s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću, što je poznati čimbenik rizika za dijabetes. Visok unos šećera i hrane koja obiluje šećerom dovodi se u vezu s karcinomom gušterače, ali i s povećanim rizikom od karcinoma jednjaka, tankog crijeva i pluća.

Bijeli šećer, osim što ne koristi organizmu i nema nikakvu nutritivnu vrijednost vrlo je štetan za ljudsko zdravlje. Osim gore navedenog, on je podloga za karijes, kiselost krvi, arteriosklerozu, gubitak kalcija u kostima (osteoporozu), srčani infarkt, akne, čir želuca, probleme s cirkulacijom, alergije, degeneraciju jetre, živčanu napetost, itd. Neki znanstvenici smatraju da je skoro 80% svih današnjih bolesti uzrokovano pretjeranom uporabom bijelog šećera.

OVISNOST O ŠEĆERU

U preko 90% ljudi razvila se ovisnost o šećeru. Šećer je droga koja izaziva ovisnost isto kao nikotin i heroin, otrov koji izaziva štetne posljedice u našem tijelu i iscrpljuje hranjive tvari iz organizma.

Mnogi će se pitati kako ovaj derivat šećerne trske može narušiti ljudsko zdravlje. Odgovor je jednostavan. Tvar koju danas znamo pod nazivom šećer ima vrlo malo veze sa samom biljkom. Radi se o čistoj saharozi lišenoj nečisto ća, vitamina, mineralnih tvari, enzima i svih vitalnih elemenata. To je potpuno umjetna kemijska tvar. Za razliku od ostalih namirnica u našem organizmu, saharoza se potpuno pretvori u energiju bez da proizvede proteine, masti, vitamine i mineralne tvari. To znači da proizvo di samo prazne kalorije. Kao i ostale čiste kemijske tvari, saharoza pobudi organizam trenutnim energetskim šokom, ali ga ujedno oslabi i učini napetim zato što cijeli metabolički sklop radi “u prazno”. No najveći problem je da se za probavu šećera troše zalihe vitamina, aminokiselina i mineralnih tvari.

SMEĐI ŠEĆER

Šećer saharoza se dobiva ekstrakci jom iz šećerne repe i šećerne trske. I dok rafinirani odnosno bijeli šećer prolazi potpunu obradu, smeđi šećer ne prolazi kroz cijeli proces rafinacije pa u njemu zaostaju razni biljni pigmenti, neke mine ralne tvari, te drugi biljni ostaci. Kada se govori o zdravijem smeđem šećeru, onda se upravo misli na taj nerafinirani šećer. No, na tržištu se pod smeđim šećerom najčešće prodaje običan granulirani šećer s dodanom melasom za boju. Takav obojani šećer ne nudi nikakve zdravstve ne pogodnosti u odnosu na bijeli šećer, a zdravstveni boljitak ne nudi ni pravi nerafinirani smeđi šećer.

Bijeli i smeđi šećer imaju još jednu zajedničku značajku, a to je energetska vrijednost koja u jednoj žličici odnosno 5 grama iznosi oko 20 kalorija. Često se smeđi šećer reklamira kao zdrava zamje na za bijeli šećer, ali na žalost, to nije tako. Smeđi šećer i bijeli šećer su ista stvar.

POSTOJI LI ZDRAVA ZAMJENA ZA ŠEĆER

Danas je šećer vrlo pristupačan i sve prisutan u prehrani čovjeka. To zasigurno nije dobro za dugoročno zdravlje čovje čanstva, te je stoga sve veći interes za proizvodnjom sastojaka koji oponašaju okus i fizikalne karakteristike šećera, a da pritom nemaju nepovoljno djelovanje na tjelesnu masu i regulaciju šećera u krvi.

Med je jedna od alternativa šećeru. Često se predstavlja kao idealna zamjena za šećer, no to je sporno. Ljudi koji loše podnose šećer (alergija, hiperaktivnost), mogu isto tako reagirati na med. Med ima visoki glikemijski indeks i djeluje na organizam slično rafiniranom šećeru. Međutim, većina ljudi lakše probavlja med nego šećer. Prirodni, nepasterizirani med bogat je nutrijentima koji ubijaju bakterije i viruse, pomažu probavi i sma njuju različite vrste alergija. Iako sadrži neke mineralne tvari u tragovima, način na koji med prolazi kroz naš organizam ne razlikuje se puno od načina na koji prolazi bijeli šećer. Bolje ga je koristiti samo povremeno i čuvati kao jedno od pomoćnih sredstava iz domaće, prirodne ljekarne.

Javorov sirup je odlična zamjena zašećer. Ima visok sadržaj mineralnih tvari u tragovima, kao što su cink i mangan, koji povoljno utječu na zdravlje srca i smanjuju razinu kolesterola u krvi. Jedini nedostatak javorova sirupa je to što je dosta skup.

Agava sirup je prirodni zaslađivač koji se dobiva iz Južnoameričkog kaktusa. Često ga zovu „medena vodica“, jer ima blagi okus i svjetlu boju. Agava sirup ima niski glikemijski indeks i ne utječe na razi nu šećera u krvi. Zbog toga je idealan za dijabetičare i ljude preosjetljive na šećer.

Stevija je najvjerojatnije najbolja al ternativa šećeru. Koristi se svježa biljka, osušeno lišće ili kao prah. Pri kuhanju ne mijenja svojstva. Dokazano je da stevija poboljšava rad štitnjače i cijelog organizma. Ova biljka također uništava karijes, vraća boju kosi, regulira krvni tlak i još mnogo toga.

Goji bobice sadrže složeni šećer, koji prema kliničkim istraživanjima uništava tumorske stanice, poboljšava vid, uništava slobodne radikale u tijelu, jača jetru i gušteraču. Polisaharidi, koje sadrže goji bobice djelotvorni su kod mršavljenja, jačaju metabolizam i daju prirodnu slat koću, koja savršeno zamjenjuje šećer.

Jagerry se proizvodi prokuhavanjem soka šećerne trske ili palme datulje. Može se naći u krutim kockicama ili grudama koje se mogu dodati jelu, čaju ili slatkišima umjesto šećera.

Sladić je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka čiji se korijen koristi za zaslađivanje i liječenje. Ova biljka regulira nadbu brežne žlijezde, djeluje antidepresivno, te zaustavlja karijes.

UMJETNI ZASLAĐIVAČI

Industrija se brzo prilagođava, pa da nas na tržištu možemo naći mnoštvo proizvoda na kojima je istaknuto da su bez šećera. No, na žalost, to vrlo često znači da ti proizvodi sadrže umjetne za slađivače koji su kemijskog porijekla i naš ih organizam ne prepoznaje kao hranu. Oni opterećuju metabolizam i mogu dovesti do metaboličke neravnoteže. Isto tako, svako malo se pojavljuju istraživanja koja ukazuju na kancerogenost umjetnih zaslađivača, te je zato bolje izbjegavati saharin, aspartam, sorbitol i sl.

SAVJETI

Želju za slatkim možemo zadovoljiti na brojne druge načine, istražujući nove okuse i njegujući naše zdravlje. Izvrstan izvor prirodnog šećera je voće koje je puno enzima i vitamina, te fruktoze i mi neralnih tvari. Suho voće, ali i sjemenke, također mogu poslužiti umjesto industrijskih slatkiša kao izvrsne grickalice (kikiriki, bademi, indijski oraščić, pistacio). Glavni izvor kvalitetnog slatkog trebale bi biti žitarice, korjenasto povrće, voće te njihovi proizvodi. Također kvalitetna, raznolika prehrana s cjelovitim namirnicama, različite tehnike pripreme i načina začinjavanja, te puno zelenog lisnatog povrća svakako može pomoći smanjenju želje za šećerom. (Tekst je izvorno objavljen u časopisu “Nove staze” – broj 29.)