Otišao je Tina iz Balatina, križevačka nogometna legenda, čovjek kojem je nogomet bio više od igre i razonode. Spominjem mu nadimak, jer ga je po imenu, Antun Bednaić, malo tko zvao. Umro je Tina u 71. godini samozatajno kako je i živio, posvetivši od najmlađih dana svoj život nogometu. Njegova životna priča sliči sudbinama najvećih nogometnih zvijezda, samo 50 godina prerano, kad nogomet nije donosio bogatstvo.
Potječe iz skromne šusterske obitelji iz nekadašnje Supilove, danas Svetokriške ulice, samo nekoliko stotina metara zračne linije od nogometnog igrališta gdje je Tina rastao, odrastao, sazrijevao kao igrač, vrsni branič kakvog svaki vratar može samo poželjeti. Istini za volju, škola mu baš nije ležala pa je za struku odabrao onu najtežu, metalsku koja mu je otvorila zaposlenje tvornici Čelik, zahvaljujući i tadašnjem velikom pokloniku nogometa Vladimiru Nemetu, jednom od rukovoditelja u tvornici u kojoj su uz Tinu stasali i brojni drugi sportaši. Aktivno je Tina igrao uz bok najboljih nogometaša nekadašnje Zagrebačke zone, a kao trener je vodio više križevačkih klubova. Prije više od 40 godina Tina je počeo odgajati mlade nogometaše po pravilima struke posebno otkako je stekao zvanje trenera s licencom UEFA-e. Odgojio je brojne vrsne sadašnje igrače i igračice pred kojima je još blistava budućnost.
Tina je već ušao u legendu, a prije skoro godinu dana nekadašnji gradski oci, očusi, bacili su ružnu mrlju na Tininu blistavu karijeru, ne dodijelivši mu nagradu za životno djelo, s obrazloženjem da je za svoj pedagoški rad bio plaćen. Za svoj doprinos križevačkom, pa i hrvatskom sportu uopće, Tina nije bio društveno priznat jer ga politika i stranke nisu zanimali. Ostaju sjećanja i novinski članci o dečku, mladiću, čovjeku koji je živio nogomet kao najvažniju stvar na svijetu, u vremenu kad je ta igra postala i jedan od najunosnijih biznisa, ali i nečasnih radnji, čega se pravi, ali amaterski profesionalac, Tina, gnušao vjerujući u poštenu igru u kojoj se zbrajaju samo zgodici u mreži. Zbogom Tina iz Balatina do neke nove utakmice u vječnosti!
Najmanje što mu ovo društvo može dati je da grad podmiri troškove sprovoda obzirom na materijalno i financijsko stanje obitelji ,a i ponašanje gradskog vijeća kod dodjele nagrade za životno djelo.
svaka ti cast, toncek, na clanku. tina ga je svakak zasluzil. i vise njih. sramotno je da mu grad, kojeg toliko volim, nije dodjelil spomenutu nagradu za zivotno djelo.
lp,
misko
Ne poznajem gospodina Tinu, i neka počiva u Miru.
Divno se prisjetiti, takvih velikana, kojima je šport bio ljubav i tu su svoju ljubav nesebično djelili.
Danas je to takav biznis u kojem se vrte takve cifre “da se čovjeku zavrti u glavi”. Gdje bi nam bilo društvo kad bi te novce ulagali u znanost svih vrsta, u kreativnost, medicinu pametne lijekove dostupne svima, i….. ?!
Hvala gospodine Novosel, baš ste me svojom pričom dirnuli i rasplakali.
POZIVAM NAŠE SUGRAĐANE DA POMOGNEMO SKROMNOJ TININOJ OBITELJI DA GA DOSTOJNO ISPRATI I DA MU SE TAKO BAREM MALO ODUŽIMO KAD TO NISMO ZA ŽIVOTA!
Ispraćaj u utorak u 15 sati na Gradskom groblju u Križevcima
VELIKI BROJ KRIŽEVČANA, A NAROČITO MLADIH LJUDI, OPROSTIO SE DANAS NA GRADSKOME GROBLJU OD “SVOGA TRENERA” TINE (ANTUNA BEDNAIĆA) .ONI SU POKAZALI I DOKAZALI DA JE TINA ZASLUŽIO POŠTOVANJE SVOJIH (MALIH) SUGRAĐANA NE SAMO KAO NOGOMETAŠ, SPORTSKI PREGALAC, PEDAGOG, NEGO I KAO ČOVJEK KOJI JE CIJELI SVOJ ŽIVOT I ZDRAVLJE UGRADIO U SVOJ RODNI GRAD KOJI SE NA KRAJU ŽIVOTA S NJIME RUŽNO POIGRAO ZAHVALJUJUĆI NEKIM “VELIKIM” KRIŽEVČANIMA KOJI SU UZURPIRALI PRAVO SUDITI TKO JE ZASLUŽAN U KULTURI,UMJETNOSTI, SPORTU I DRUGIM DRUŠTVENIM DJELATNOSTIMA U NAŠEM MALOM, VELIKOM GRADU. BROJNI KRIŽEVČANI SU DANAS NA GROBLJU ODLUČILI DA SE NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO MOŽE DODIJELITI I POSTUMNO.