Denis Žajdlik: ‘U Abu Dhabiju živi oko 200 nacionalnosti, zamislite koliko možete naučiti samo pričajući s ljudima’

Prema nedavno objavljenim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku tijekom prošle godine je iz Hrvatske odselilo 36.436 osoba, odnosno grad veličine Samobora. Prema popisu stanovništva u razdoblju između 2001. i 2011. Križevce je napustilo 1.200 stanovnika, a statistike upozoravaju da se ovaj negativan trend nastavlja. O razlozima odlaska iz Hrvatske i uvjetima života i rada u Ujedinjenim Arapskim Emiratima razgovarali smo s dvadesetčetverogodišnjim Križevčaninom Denisom Žajdlikom.

Za početak, molim te reci kada si otišao iz Hrvatske i gdje danas živiš i radiš.

Iz Hrvatske sam otišao u srpnju 2012. godine i nisam se vraćao četiri godine. Svaki puta kada sam imao prilike ići kući dobio bih bolju ponudu za posao. Izbor je uvijek bio težak – ići kući i vidjeti prijatelje i obitelj ili prihvatiti bolji posao i imati bolju budućnost, što je bio i prvi razlog zašto sam otišao. Živim i radim u Abu Dhabiju, glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugom po veličini gradu u državi.

U Križevcima si stekao srednju stručnu spremu. Jesi li imao priliku za zaposlenje u Hrvatskoj?

Danas je teško doći do posla u Hrvatskoj, barem sam tako čuo. Iskreno, ja nisam imao taj problem, štoviše imao sam posao kada sam odlazio. Zaposlio sam se u firmi u kojoj sam tijekom srednje škole radio praktične satove, i to odmah nakon završetka Srednje škole Ivan Seljanec.

Jednostavno, nisam bio sretan s poslom koji sam radio i smatrao sam da imam više potencijala i ambicija nego što sam tada koristio. Svaki dan je bila ista priča – probudiš se u 5:00 sati, spremiš se i kreneš na posao, radiš od 6:00 do 14:00, dođeš kući, napraviš neki ručak i radiš neke male poslove oko kuće. Nakon šest mjeseci sam zaključio da ne želim imati takav život do kraja života već želim uživati u njemu što više mogu.

Kakav je svakodnevni život u Abu Dhabiju – jesi li naučio arapski, što znaš o šerijatskom pravu?

Abu Dhabi je jako miran grad, ljudi su većinom pristojni i ljubazni, naravno kao i svagdje u svijetu ima i onih malo manje ljubaznih. Imam dobar posao koji pokriva sve moje želje i sve što sam si oduvijek htio priuštiti. Imam lijep stan, auto, ispunjen život. Mogu otići na večeru s prijateljima, van na zabavu ili putovati svijetom bez da se brinem hoću li imati dosta novaca za režije idući mjesec. Prema pričama mojih prijatelja i obitelji to je normalna pojava u Hrvatskoj, živi se od mjeseca do mjeseca. To je točno razlog zbog kojeg sam i otišao, znao sam da je život više od preživljavanja iz mjeseca u mjesec.

Arapski tu i tamo znam ponešto, ali ne previše. Zapravo, arapski nije potreban za sporazumijevanje s bilo kime. Štoviše, u UAE živi samo 10 posto lokalaca, svi ostali su iz drugih zemalja svijeta. Zanimljiva stvar je da ovdje živi oko dvije stotine različitih nacionalnosti. Zamislite koliko možete naučiti samo pričajući s ljudima.

Šerijatsko pravo je religija kao i svaka druga, ima svoja vjerovanja i svoju prošlost. Ja poštujem svaku religiju i smatram da svatko ima pravo vjerovati u ono što želi. Ljudi ovdje poštuju moju religiju i ja poštujem njihovu. Nikada me nitko nije tražio da ju usvajam ili nešto slično, na kraju krajeva, svi smo mi ljudi i jedino je važno da poštujemo jedne druge.

Koliko često navraćaš u Križevce i kojim povodom? Imaš li planova za povratak u Hrvatsku?

Nakon što nisam dolazio u Hrvatsku od 2012. godine, napokon sam dobio posao koji sam oduvijek želio i nakon duge četiri godine odlučio sam posjetiti Križevce. Bilo je to 19. veljače 2016., rano ujutro sam sletio u Zagreb. Suze u oku, strah, nervoza, pritisak u plućima. Prvi udah svježeg zraka nakon izlaska iz aviona je bio predivan. Svi u obitelji su znali da dolazim osim moje majke, kojoj je taj dan bio rođendan i htio sam ju iznenaditi i kao dar doći doma. Bio je to jedan od najboljih dana u mom životu i od tada dolazim doma dva puta godišnje, osim ako ne putujem u neku drugu zemlju, onda barem jednom godišnje.

Planovi za povratak su još daleko. Ako moja kompanija jedan dan otvori pogone u Hrvatskoj volio bih se vratiti i nastaviti živjeti u domovini. Gdje god sam bio i proputovao, Hrvatska je uvijek najbolja zemlja na svijetu i zauvijek će biti u mom srcu.

Na kraju, što želiš poručiti mladima Križevaca? Zahvaljujem ti na ovom kratkom razgovoru.

Preporučio bih im sljedeće: ako imate svoj san onda idite i slijedite ga! Napravljeno je istraživanje među ljudima kojima su pred smrt postavili pitanje o tome što bi htjeli promijeniti da su opet mladi i da imaju svoj život. Svi su odgovorili isto – ne žale za stvarima koje su napravili nego za stvarima koje se nikada nisu usudili napraviti. Zato, živite svoj život, ostvarite svoj san, imate samo jednu šansu!

Vezano
1 komentar
  1. sasa piše:

    Svaka cast majstore po slikama se vidi u kojoj firmi radis 🙂
    da si ostao u KZ bio bi obican sljaker!!!

Komentari su zatvoreni.