U subotu, 17. prosinca 2016. održana je premijera adventske predstave za djecu i odrasle “Pisma duga nose želje” koju su uprizorili polaznici Dramskog i Plesnog studija Križevačkog gradskog kazališta pri Pučkom otvorenom učilištu (POU) Križevci, pod vodstvom Zvonimira Ilijića iz Dramskog studija te Adrijane Barbarić Pevek iz Plesnog studija. Bez obzira na skroman odaziv publike, mali izvođači odradili su svoj dio posla profesionalno na visini zadatka. Obavezno trebamo napomenuti da je ova predstava bila mnogima od njih prvi javni nastup.
“Konačno jedna prava božićna predstava za križevačke mališane! Predstava u kojoj Djed Božićnjak ne donosi samo darove, nego postavlja zagonetke, priča o tome kako je biti Djed, čak se i ljuti na djecu! No, spretne male voditeljice nagovorit će Djeda da križevačkoj djeci pruži šansu koju zaslužuju (iako nisu bili baš svi dobri cijelu godinu). Kad Djed Božićnjak pročita pismo jednog Jože, koji za dar želi pijetla, ima o čemu misliti! A Joža je dječak koji ne zna što se sve liježe iz jaja… Djeco, najbolje je da pogledate ovu predstavu do kraja!”
Obzirom da, prema informaciji koju smo dobili iz POU Križevci, adventska predstava “Pisma duga nose želje” ne zanima ni jedan križevački vrtić i ni jednu križevačku osnovnu školu, za sad jedina mogućnost za one male Križevčane koji su ju htjeli vidjeti je bio dolazak na predstavu jučer u 17 sati, koju je otkupilo poduzeće KTC za svoje goste – one koji su u trgovinama KTC-a kupili dar za djecu i na taj način dobili ulaznice.
Eto, mladi se potrude uvježbaju, htjeli bi dati i primiti samo malo pažnje i podrške, a ono ni jedna škola, a ni vrtić, ne pokažu zanimanje, da taj trudi nagrade?!
Baš sam iznenađena…
Valjda, ova teška sindikalna pregovaranja, su otupilala sav optimizam i zalaganje, koji svi naši učitelji, nastavnici, profesori i tete u vrtićima već godinama besprijekorno rade. Nije li nam SVIMA na razmišljanje, da je krajnje vrijeme vratiti dignitet toj provesiji, jer otuda sve počima.
Nadam se da je to samo jedno prijelazno rzdoblje, i da će oni koji o tome odlučuju, pronaći modus, kako “to” i provesti. jer vrijeme neumitno curi.
Svima želim strpljenje i puno optimizma!