Neki su Zlatarovo zlato pročitali kao lektiru, neki tek prepisali kratki sadržaj, a neki su se na satu hrvatskog jezika samo pravili da znaju što je radnja. Ali, ovaj vrhunski rad povijesne kritike društva, koji istovremeno prikazuje bogate raznolike likove i priziva dobro znane literarne ideje, zaslužuje punu pažnju svakog čitatelja.
Priča je dobro poznata – bogati plemeniti mladić se zaljubi u predivnu mladu djevojku, ali ona je samo zlatarova kći, njegovo zlato, i mlada ljubav ne može cvasti zbog sukoba obitelji (zvuči poznato?). Istovremeno, kroz odnose među likovima i načinom na koji se likovi nose s radnjom otkrivamo što Šenoa želi reći ovim romanom – izgled vara, nije zlato sve što sja, odjeća ne čini čovjeka, sve dobro poznate izreke koje su zbilja istinite. Šenoini duboki i bogati opisi lokacija i vremena radnje služe kao vremeplov; ako se čitatelj preda romanu može u potpunosti zaboraviti svoje trenutno vrijeme i lokaciju jer priča ima magnetnu moć.
Iako treba malo vremena za prilagodbu na jezični stil, i, uistinu, neki likovi jesu gotovo jednodimenzionalni kroz svoj crno-bijeli prikaz, sve to pridonosi ugođaju romana i pomaže poruci koju Šenoa pokušava prenijeti. Iako je roman u trećem licu, Šenoin stil i opis likova govori o njegovom stavu prema tom oštrom odvojenom klasnom sustavu.
Mora se razumjeti da je ovaj roman izlazio u nastavcima u časopisu Vienac, tako da je morao biti interesantan i povezan, ali je Šenoa istovremeno iskoristio tu rascjepkanost da pridoda razne elemente aktualnosti, koji uključuju borbu između građana i feudalaca, ljubavne zaplete i boli te druga događanja u okolici Zagreba.
Iskreno se nadam da ćete odlučiti posuditi ovaj vrlo značajan roman te obilježiti 160. obljetnicu izdavanja, kao i 150 godina od Šenoine smrti. Veselim se novoj godini s novim preporukama hrvatskih i stranih djela u književnom kutku!
Komentari su zatvoreni.