U svijetu gdje Saša Matić puni Arene, ne bih se trebao čuditi da Noel Gallagher’s High Flying Birds nisu uspjeli napuniti Šalatu. Danas, dan nakon veličanstvene večeri u Tvornici Kulture (gdje je koncert zbog slabog interesa premješten sa Šalate), svakom ljubitelju glazbe koji je propustio ugrabiti kartu može biti žao.
Malo se ljudi može pohvaliti da je vidjelo svoga idola uživo, a on je idol mnogih. Jedna od najvećih faca rokenrola devedesetih i vjerojatno najarogatniji lik u svjetskoj glazbi napokon je došao u Hrvatsku. U točno devet sati i četrdeset pet minuta, nakon završetka 1. poluvremena utakmice njegovog voljenog Manchester Citya i višeminutnog skandiranja publike, Noel Gallagher sa svojim bendom stupa na stage, a onda kreće ludilo.
Najbolje raspoložena publika koju sam imao prilike čuti, iz sveg glasa pjevala je, kako hitove Oasisa, tako i nove hitove s Noelovih solo albuma. Koncert je otvorio energičnom izvedbom pjesme Everybody’s On The Run sa svog prvog albuma i već se nakon prvog takta moglo prepoznati da će ovo biti večer za pamćenje. Uslijedile su 3 uspješnice s novog (drugog) albuma s High Flying Birdsima: Lock All The Doors, In The Heat Of The Moment i Riverman. Prva od plejade covera Oasisa bila je fantastična Fade Away, ali na moje iznenađenje, najveću eksploziju publike izazvala je Champagne Supernova. Talk Tonight Noel je posvetio svim djevojkama u publici, D’Yer Wanna Be a Spaceman? svim momcima, a onda je „For all the Mexicans“ uslijedila, logično, The Mexican, žestoka stvar na kojoj je Gallagher pokazao da nije još za penziju. Regularni set završio je još jednom pjesmom Oasisa – The Masterplan.
Na bisu je uslijedio jedan od favorita publike i možda najpoznatija pjesma Oasisa, Wonderwall, praćen Noelovom Aka…What a Life. NG zatim prima u ruke svoju kultnu crvenu Gibsonovu 355-icu i obraća se publici „You’re all gonna’ sing this one, ‘cos I can’t be f*cking bothered“ i za savršeni kraj koncerta izaziva apsolutni delirij sa Oasisovim megahitom Don’t Look Back in Anger.
High Flying Birdsi u sastavu: Tim Smith (gitara), Russel Pritchard (The Zutons, bas), Chris Sharrock (bubnjevi) i Mike Rowe (klavijature) uz pomoć nekolicine trubača pružili su fantastičnu izvedbu. Zvučali su uigrano i raspoloženo, a sound u Tvornici je bio iznadprosječan.
Noel Gallagher pokazao je da karizmu nije ostavio u 90-ima. Svaki njegov „Thank you“ publika je popratila gromoglasnim vriskom, a buka kojom je popraćen njegov izlazak na pozornicu imala je snagu punog stadiona. Odlično posložena set lista na kojoj nove Noelove stvari nisu služile samo za popunjavanje vremena, a Oasisovi klasici dali su koncertu dimenziju više.
Svima koji su propustili koncert mogu samo citirati Supernovu: „Where were you while we were getting high?“, a taj high me drži još i danas.
90 minuta nakon kojih nitko iz Tvornice nije otišao razočaran.
Komentari su zatvoreni.