Velika Britanija je na jučer održanom referendumu s 51,9% glasova glasovala za izlazak iz Europske unije, kako javlja Reuters i prenosi Hina, krenuvši nepoznatim putem i nanijevši do sada najveći udarac ujedinjenju Europe. Izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a dovodi obje strane u do sada neviđenu situaciju i primorava ih da izgrade nove odnose pune neizvjesnosti nakon “braka” koji je trajao više od 40 godina. Svjetske agencije javljaju da je britanski premijer David Cameron najavio da će u listopadu podnijeti ostavku pošto su njegovi sunarodnjaci na referendumu izglasali napuštanje Europske unije, što se treba dogoditi pod vodstvom novog premijera.
Zagovornici ostanka Ujedinjenog Kraljevstva u EU komentiraju da je danas tužan dan za Europu i za Britaniju, dok euforični podržavatelji kampanje o izlasku Velike Britanije iz EU, tzv. BREXIT, predvođeni s čelnikom eurofobne stranke UKIP-a (Stranka za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva) Nigelom Farageom, “sanjaju zoru koja se rađa nad neovisnim Ujedinjenim Kraljevstvom”. O rezultatima ovog povijesnog referenduma i njegovim mogućim posljedicama razgovarali smo s Josipom Martinčićem, dvadesetogodišnjim Križevčaninom s londonskom adresom, studentom druge godine engleske književnosti i dramaturgije na prestižnom Sveučilištu u Londonu.
Po zasad još neslužbenim rezultatima Velika Britanija je odlučila – ovo je prvi put u povijesti da neka država napušta Europsku uniju. Kakva je tvoja pozicija kao studenta imigranta u toj novonastaloj društveno-političkoj situaciji?
– Nažalost, ova se mračna mogućnost i ostvarila. Velika Britanija je izglasala izlazak iz EU. Točnije, vrlo mali postotak, radi se o margini od 1%, dakle 300.000 glasača, iz Engleske, i to u trećoj životnoj dobi, koji su prevagnuli u ovoj situaciji. Statistički, Škotska i Sjeverna Irska su glasale za ostanak, i većina mladih i visoko obrazovanih ljudi su također glasali za, po mome mišljenju, ispravnu opciju.
– Implikacije za mene su dvojake: prvo, birokratske komplikacije slične onima kroz koje sam morao proći kad sam išao za UK 2012. godine, prije nego je Hrvatska ušla u EU, ali bitnije, gubitak prava, mogućnosti i sredstava koje mi omogućavaju trenutni način života. U to ubrajam kredite i nepovratne troškove sufinanciranja studija, koji će meni, kad se proces završi, biti nedostupni.
Posljednjih mjeseci ova je tema na Otoku bila vrlo aktualna, debate vrlo žučne. Kakav si dojam dobio od stanovnika Engleske koje svakodnevno susrećeš, kakvog su oni stava?
– Gledati ovu kampanju je bilo jako naporno, frustrirajuće i žalosno. Nijedna strana nije izgledala spremno za ovaj referendum, koristile su se laži, ucjene i mazanje očiju javnosti – dakle, jedna tipična kampanja. Nitko nije znao u cijeloj toj zavrzlami što je zapravo istina, izgledalo je da će se bez obzira na ishod dogoditi neopisivo loše stvari i ljudi su se uplašili, a na kraju im je i dojadilo neopisivo prepiranje, što je vjerojatno i odvratilo jedan određeni dio glasača. Žalosno.
Kakva je atmosfera među tvojim kolegicama i kolegama sa Sveučilištu u Londonu na temu BREXIT-a, kako oni razmišljaju?
– Moj je fakultet jedan od vodećih, postoji velik broj međunarodnih studenata, od kojih je većina iz zemalja članica EU, naš ogranak za politiku i međunarodne odnose je također vrhunski, tako da se podrazumijeva na koji način je krug ljudi u kojem se krećem i s kojima se družim glasao. Ali, moram napomenuti, svima je bilo dosta ove kampanje i zgražali smo se na način manipulacije i obmane i bilo nas je strah. Izgleda da je taj strah bio i opravdan.
– Na kraju bih htio reći, koliko god će ovaj ishod imati negativnih implikacija i utjecaja na mene i moj život, što je puno bitnije i strašnije je koliki je to utjecaj na svijet – ostavka premijera, padanje vrijednosti funte, smanjenje uvoza i izvoza, povećanje cijena, i to se već dogodilo, u roku par sati! Što će tek biti kroz koju godinu, ne smijem niti razmišljati. Britanija je donijela jednu odluku kojom je sama sebi otežala stvar – nacionalizam i strah od stranaca su doveli do ovoga, a manipulacija zaplašivanjem i lažima će kad-tad doći na naplatu. Ali, preko čijih leđa?
‘Nacionalizam i strah od stranaca su doveli do izlaska Velike Britanije iz EU’ – Nisu. Oni su samo nužan međukorak pozadinskih ekonomskih razloga. Iako je pohvalno da mladi artikuliraju i imaju nekakav stav o događajima i političkim procesima, a ne da nezainteresirano propuštaju misliti o stvarima koje ih se u konačnici tiču, ipak se ne smije izostaviti i ona kritička komponenta. Ako se ona zanemari, onda ostaje samo refleksija medijskih natpisa. Recimo da bi književnost u tome mogla pomoći…