Godina je 1966., mjesec svibanj, uoči tadašnjeg Dana oslobođenja Križevaca.
Iz improviziranog studija u tornju Hrvatskoga doma/Doma kulture, odašilju se u eter glazba i glasovi prvih spikera Radija Križevci. Počinje novo doba javnog obavješćivanja u gradu, umjesto zelenih razglasnih kutija na Nemčićevom trgu.
Radio Križevci ulaze u domove Križevčana ponosnih na svoj krugoval. Prvi spikeri su gimnazijalci Ivanka Filipaj i Stevo Pazdrijan.
Uoči ljeta oglašava se nova audicija, pretpostavljam zbog odlaska Ivanke i Steve na studije.
Javljam se, iako sam tek završio drugi razred gimnazije. Imam sreću (osim radiofonskog glasa) i prolazim audiciju zajedno sa studenticom prava Ljubom Gold (kasnije udanom Premzl). Učimo se govorenju u živo uz savladavanje početne treme koja raste što dulje šutiš pred otvorenim mikrofonom. Sekunde su vječnost. A zastoji i mucanje česti su kad ne uspiješ pročitati s papirića rukom napisane poruke sa željama mladencima i kuharicama.
Stvar spašava tehničar, alfa i omega radija, Vladimir Juri, puštanjem glazbe s gramofonske ploče. Najpopularnija je pjesma „Stara lipa uvela“…
Moje spikersko krštenje trajalo je jedno ljeto. Vraćam se u školu. Zaradio sam prvu plaću: 8000 dinara.
Još imam noćne more kako ne mogu pročitati želje s hrpe papirića.
A vrijeme curi pred otvorenim mikrofonom. Što si misle slušatelji?!
Komentari su zatvoreni.