Udaljenost između Križevaca i Washingtona iznosi točno onoliko kilometara koliko piše u naslovu.
Nova-stara lokacija
Sretno sam stigao iz Brna gdje sam završio još jedan semestar. Napustio sam Češku i njenih par stupnjeva iznad nule zamijenio za proljetno vrijeme u Washingtonu. Božić sam dočekao u kratkim rukavima a za Novu godinu sam se znojio jedući sarmu. Tako je bilo donedavno. Prije nekoliko dana počeli su najavljivati oluju Jonas ili kako lokalci kažu Snowzilla s titulom oluja godine. Jako je zgodno, ali pomalo bespotrebno sije strah hrpa notifikacija kojom je čovjek ovjde okružen. Ukoliko imate smartphone s američkim brojem stići će vam notifikacija o nevremenu koje dolazi. Vremenske aplikacije podivljaju, a na vijestima Trump i Hillary postaju jučerašnje vijesti. Kažem, zgodno je znati da dolazi nevrijeme, ali ovo je ipak možda malo previše. Ukratko, oluja je najavljena tako da bi je se posramile i oluje na Jupiteru.
Ukoliko ste slučajno propustili bombardiranje informacija o Snowzilli, prva posjeta supermarketu dan prije oluje će vam biti potpuno nejasna. Izgleda kao da je upravo počela zombi apokalipsa. Hrpa ljudi gura poluprazna kolica a police s hranom su počišćene. Od drugih potrepština trgovci su najviše profitirali na svjetiljkama. S obzirom da će vas pružatelj struje pravovremeno obavijestiti kako će vjerojatno doći do ispada električne mreže, prazne su i te police jer se svi boje mraka.
Oluja bi trebala trajati 3 dana
Iako sam kroz godinu i pol već nekoliko puta svjedočio upozorenjima koja nisu imala tako katastrofične posljedice i ja sam se odlučio zaputiti u dućan i napraviti zalihe. Napravio sam detaljan plan i program što i kako kuhati u ovom izvanrednom stanju. Koliko čega treba kupiti. Zamislio sam kako ću biti sva tri dana u stanu, imati vremena za kuhanje, snimiti možda neki recept. S obzirom da sam proteklih nekoliko tjedana bio u žurbi, kuhinja mi je podosta prazna i trebao sam kupiti dosta stvari. Nadobudno sam uzeo najveću torbu za kupnju (da, torba za kupnju koju kupiš u dućanu, koji noseći tu torbu usput reklamiraš), toplo se obukao i krenuo u nabavku. Bilo me strah da neću naći sve što sam zamislio, ali nije problem improvizirati, kažem ja sam sebi.
Fejk špek – fejk oluja
Kao što sam već napisao, police su bili prazne. Kupio sam nešto povrća, ono što još nisu uzeli, par komada smrznute hrane, fejk špek (jedna od 10 stvari koje mi najviše nedostaju ovdje) i to je više-manje bilo to. Došao sam na blagajnu sa svojom najvećom torbom za kupnju i u nju stavio stvari koje bi stale u jednu plastičnu vrećicu za 0,5 kn.
Lako je pretpostaviti da se moj plan kuhanja iz temelja promijenio i trenutno izgleda ovako: zaviriti glavu duboko u škrinju i pronaći nešto zabavno, skuhati juhu/gulaš/varivo od onoga što sam kupio i jesti je nekoliko dana.
Recepta nema, malo sam izdinstao govedinu, ubacio sam luk, mrkvu, krumpir, dodao vodu. Stavio sam kuhati juhu i zaletio se van da pogledam opasnoj oluji u oči. Iskreno, u ovakvim uvjetima su mene mama i tata slali na sanjkanje, ali snijeg je ipak bacio Washington D.C. na koljena. Možda zato jer nema Bandića koji bi jezikom skupljao pahulje prije nego padnu na pod.
Sve u svemu, meni je moj lonac za tri dana ispao super, a sad sjedim pokraj prozora, pijem kuhano vino i gledam tih par hrabrih ljudi na ulici kako psuju. To je najbolji recept kako preživjeti ovu “opasnu oluju”.
Do sljedeće kolumne me možete pronaći na raznim društvenim mrežama. Slobodno lajkajte moju Facebook stranicu, pretplatite se na moj YouTube kanal, budite jedan od mojih followera na Instagramu.
Meni je neugodno ovo čitati….