Prije nego što pročitate ovaj te4kst od moga prijatelja Jerka samo da kažem da me oduševljavaju ovakve ideje i realizacije. Podrška svima onima koji žele davati nesebićno sebe drugima…Poštar prije podne, poštarica poslije podneU tjednu prije Valentinova učenici, 3. – 8. r., OŠ “Grigor Vitez” Sveti Ivan Žabno pisali su pisma i poruke svojim prijateljima, prijateljicama i simpatijama. Pisma su stavljali u prigodno ukrašenu kutiju. Dopisivanje je završeno u četvrtak kad je nekoliko članova naše Filatelističke grupe sredilo pristiglu poštu i razvrstalo je po razredima. Uoči Valentinova, na iznenađenje učiteljica i učenika, pojavio se poštar, stigao je u učionice za vrijeme nastave i počeo dijeliti pisma i poruke. Najviše ih je iznenadio svojim izgledom. Imao je pravu poštansku kapu, poštansku jaknu, kravatu i veliku poštansku torbu. Na odjeći i torbi uočavao se znak Hrvatske pošte. Neke djevojčice su dobile na desetke pisama, dječaci manje. Imat će što čitati cijeli vikend, bit će i za uspomenu. Pisma su dobile neke učiteljice i spremačice. U poslijepodnevnom turnusu ista slika,ipak nešto drugačija. Pojavila se poštarica i dijelila po razredima pristiglu poštu. I ona odjevena kao prava poštarica. Opet djevojčice primiše puno, puno više pošiljki od dječaka. Kako je Valentinovo subotom, pošta je dijeljena petkom. Uspjeli su primatelji i pošiljatelji. Mi stariji sjetili smo se pisanja pisama i čestitki kad nije bilo današnje tehnologije. Nostalgija je to za ne baš tako davnim vremenima. Učenici su poželjeli opet pisati pisma. Nadajmo se da će to biti za sljedeće Valentinovo. Neki su žalili što oni nisu mogli biti danas poštar, poštarica. Jerko Barišić OŠ “Grigor Vitez” Sveti Ivan Žabno
Izvor: Križevačka udruga pjesnika i pisaca
Komentari su zatvoreni.