Još jedna nedjelja prije podne i ja u autu! Sasvim neka standardna slika, ali ipak je nekaj tu drugačije. Vozim se, ne prema gradu, uhodanom rutom u kojem auto sam pilotira, već sasvim u suprotnom smjeru.Jurim preko Velikog Potočeca u Široko Brezje.Razlog razbijanja te moje nedjeljno prijepodnevne šeme je likovna kolonija u kojoj sudjeluju moji prijatelji, članovi KLK-a (križevački likovni krug), a organizator je bil obitelj Novak. I povod ove likovne kolonije je bil i više nego dobar, naime za nekoliko dana bi se trebao otvoriti dom za starije i nemoćne osobe, a “naši” slikari su sa svojim radovima trebali dati, inače odličnom, moderno i funkcionalnom objektu, šarm i dodatnu toplinu. Odmah da kažem da su i te kak i uspjeli u tome. Cijeli dan se iskalo i zazivalo da se pojavi sunce, a zapravo smo ga cijelo vrijeme i imali, ali unutar doma u blagovaoni. Atmosfera stvaranja i kvaliteta kreativnosti baš onak posebna kak bi i uvijek na likovnim kolonijama trebala biti, a u vidu se ima plemeniti cilj.Domaćin iznimno druželjubivjer hranil nas je, tetošil i poštival da smo svi zdušno uživali. Jedna fina zajednička energija koju smo odnesli i doma, ali koja je vrištala da ćemo se opet vrnuti (neki samo kao slikari, a neki možda i kao korisnici doma).Dajem si, dosta drsko za pravo, da slikarima zahvalim u ime organizatora na dolasku i kvalitetnim slikama, a isto tako da u ime slikara zahvalim domaćin na odličnom prijemu i druženju u njihovom prostoru gotovo cijeli dan (neki još i duže, ali ne bi sad o tome).Članovi KLK-a koji su bili vrijedni i poklonili slike Domu za starije i nemoćne obitelji Novak, koji je lociran na baš odličnom položaju u Širokom Brezju: Ana Bencek, Đurđa Požgaj, Ružica Predojević, Ivka Kajganić, Marija Sabolek, Stevo Kajganić, Katarina Sinjeri, Zdenko Šimunović, Marija Marcijuš, Nevenka Galon, Selina Miljanić, Gordana Krpanić , Zdenka Vrabec. Njima se pridružila s poklonom svoje umjetničke slike i Brankica Sokolić.Sad se pitate sigurno, a kaj sad ja imam s time? Pa ti Pjer ne slikaš! I nisam slikal i kaj je super ( i za mene, ali i za sve njih) nitko nije niti došel na ideju da mi predloži da bi se mogel primiti kista. Ja sam ih na početku i na kraju kolonije gutil sa svojom poezijom i jednu pjesmu pod nazivom “Stari kaput” sam poklonil domu. I da, jeo sam, pio sokove, mirisao fina vina, puno pričao, smijao se, merkao kolače, fotografirao, ali i napisao ovaj članak.Pozdrav i POZOR-opet bumo došli!!!!!!
Izvor: Križevačka udruga pjesnika i pisaca
Komentari su zatvoreni.