Kredite sam vratila, ali ne mogu više plaćati mirovinsko

Najveći udio blokiranih ima Koprivničko-križevačka županija, čak 9,5 posto od 316.964 ljudi koliko ih je blokirano u čitavoj Hrvatskoj. Radno sposobnih u Koprivnici je 17,4 posto, slijedi Čakovec sa 16,2 te Sisak sa 16 posto blokiranih. Grad Križevci drži primat na neslavnoj listi blokiranih, s udjelom od 11,8 posto. Večernji list donosi vam priče iz gradova s najviše blokiranih građana.

Uništila ju je recesija

Vesna Šatvar samohrana je majka dviju kćeri. Kroz život se bori sama, otkako joj je prije 14 godina umro suprug. S djecom je u to vrijeme ostala i bez krova nad glavom, a smrću supruga po sili zakona zatvorio se i zajednički obrt, frizerski salon u središtu Križevaca.

– Premda sam ostvarila sve uvjete za skrb, nisam željela biti socijalni slučaj na teret državi. Uz pomoć rodbine podigla sam nekoliko kredita, za stan i za namještaj, a ubrzo sam uzela frizerski salon u najam kako bih prehranila djecu i osigurala im dom. Zadužila sam se na sve strane, ali sam radila i uredno vraćala rate sve dok kredite nisam potpuno isplatila – kaže Vesna Šatvar.

Prošle godine, međutim, recesija je pokucala i na njezina vrata, promet u salonu naglo je pao i više nije imala odakle plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Danas, zahvaljujući kamati koja je dulje vrijeme iznosila čak i 17 posto, njezin je dug državi narastao na 200.000 kuna koje nema odakle vratiti. Račun joj je blokiran, a egzistencija ugrožena…

U svojoj sredini Vesna nije jedina kojoj noću ne da spavati takav scenarij. Križevci, u kojima živi, drže neslavni hrvatski rekord: s udjelom od 11, 81 posto predvode listu gradova s najvećim brojem blokiranih građana u odnosu na broj stanovnika.

U ovom gradu pronaći priču poput Vesnine nije, nažalost, bio težak zadatak.

– Do prije samo nekoliko godina lijepo se živjelo od rada. Preko noći zatvoreno je svih devet velikih poduzeća, među njima i Čelik, Zelinka, Mesna industrija, Mlinar… Ljudi više nisu imali odakle plaćati režije, voditi obrte, isplaćivati plaće. Krug se zatvorio. Nekad se na glavnom semaforu u jutarnjim satima, kad se odlazilo na posao, čekalo sat vremena. Danas nema žive duše, da padnete, ne bi imao tko pozvati hitnu pomoć – govore nam Križevčani. Na autobusnom kolodvoru susrećemo Franju Vrhovskog.

– Radio sam 40 godina u Čistoći i imam mirovinu 2800 kuna. Srećom, nisam blokiran, ali oko mene nema tko nije. Ljudi su jako žalosni, teško je – kaže Franjo. Pokazuje rukom prema obližnjem neboderu i govori da ondje svake minute možemo pronaći nekog s blokiranim računom. Nešto kasnije, u pogrebnom poduzeću “Krizantema”, vlasnik Stjepan Marenčić potvrđuje priču kako je propast križevačke industrije u propast odvela i stanovnike ovog grada. U sveopćoj depresiji, izgleda da još jedino njegov obrt ima posla. Međutim, Stjepan je jedan od onih koji svoje usluge ne može naplatiti.

Ne predaju se beznađu

– Toliko su teška vremena da ljudi ne mogu ni obitelj pokopati. Usluge mi plaćaju u odojcima, nekad i u demižonu vina, ali ja od toga ne mogu pokriti troškove. Ne krivim nijednog čovjeka koji mi je dužan, ali ja ću to po zakonu morati prijaviti i tako otjerati u blokadu novih 300 građana. Strašno – kaže pogrebnik.

Križevčani se, međutim, ne predaju beznađu. Frizerka Vesna Šatvar s početka naše priče odlučila je prihvatiti ponudu Ministarstva financija koje je oglasilo mogućnost otplate duga na rate tijekom sedam godina. Duboko je uvjerena da će, kao i sve druge na svom životnom putu, otkloniti i ovu nedaću. (VL)