Tamburaški orkestar zlatnoga niza u subotu slavi sa svojim Križevčanima

Kroz tamburaški orkestar Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca prošlo je više od 400 svirača, i Velika dvorana Hrvatskog doma bit će u subotu navečer pretijesna za sve i za brojnu publiku, na koncertu uz jubilarnu 35. obljetnicu sastava. Na pozornicu će stupiti i jedan od osnivača i dugogodišnji dirigent, maestro Stjepan Fortuna. Priznaje da je i sjetan i uzbuđen.

– Orkestar smo pokrenuli već 1976., ali formalno 1978. godine u ovo doba i, iskreno, u njega su ušli svi koji nisu znali svirati neki instrument ili dobro pjevati, a morali su u Glazbenoj imati skupno muziciranje – pomalo u šali će popularni Štef, koji je imao “fortunu”, sreću, da se tambura dobro primila pod Kalnikom. I što, ističe, njezina popularnost u Križevcima ne blijedi.
– Prepoznali su nas i veliki skladatelji Njikoš, Marković…, zadivili smo ih umijećem i pristupom – napominje Fortuna. To im je dalo “vjetar u leđa”, stvarali su nove aranžmane, obrađivali klasičnu glazbu, skladali svoje i s desetljećima postigli briljantan niz od čak 19 zlatnih plaketa Tambura Paje Kolarića na festivalu u Osijeku. No, čuo ih je i vidio i svijet – Belgija, Italija, Njemačka, Austrija, SAD, Francuska, svugdje su križevački tamburaši primali najbolje ocjene.
Uzlazna putanja nastavljena je i otkad je vođenje preuzeo Stjepanov sin Matija, akademski glazbenik, a od 2010. vodi ga prof. Igor Kudeljnjak, inače član orkestra HRT-a. S njim su križevački tamburaši i dalje nedodirljivi, “izazivajući zavist” Slavonaca virtuoznošću. Dirigenti će redom kazati kako im je uvijek u interesu tamburu zastupati kao naš, svehrvatski instrument.
– Početkom 90-ih svi su se s tamburom htjeli pokazivati, no preostali su istinski glazbenici, oni koji cijene instrument i glazbu te u tome uživaju – kažu križevački maestri tamburice. (VL)