IN MEMORIAM: Mišel Bertusi (1994.-2013.)

Križevačku sportsku, napose, šahovsku javnost šokirala je vijest o tragičnoj smrti devetnaestogodišnjeg Mišela Bertusija, jednog od najdarovitijih križevačkih šahista u posljednjem desetljeću, majstorskom kandidatu i nekadašnjem prvaku Hrvatske za igrače do 13 godina i svojedobnim sudionikom svjetskog prvenstva za šahiste do 14 godina u turskoj Antaliyi. Bertusi je ostvario iznimna ostvarenja na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima, nastupao je za Šahovski klub Križevci i bio je standardni prvotimac u 2. ligi, a kao junior pojačao je i sastav Šahovskog kluba Konaki iz Novog Virja. Nagrađen je i priznanjem Zajednice športskih udruga Križevci za perspektivnog sportaša. Posljednji ispraćaj Mišela Bertusija bit će u ponedjeljak, 11. studenoga, u 15 sati na gradskom groblju u Križevcima. Iza Mišela ostat će prazna šahovska ploča i igra koju je toliko volio, ožalošćena obitelj, njegovi suigrači iz Šahovskog kluba Križevci i svekolika ovdašnja sportska javnost.(mn)

Putovanje u neshvatljivost ili Nema više Mišela

Hrvatska je izgubila još jednog prvaka! Mladić iz Križevaca s kojim smo nekako istovremeno dijelili svoje prve korake u svijet šaha, velikih natjecanja, nada i iščekivanja, koraknuo je prenaglo i pretužno u svijet tišina. Mišel Bertusi bio je rođen da u sebi oživi, nosi i spozna dvije nepomirljivosti, veliku snagu i veliku ranjivost. Bio je drugačiji, krupan, čvrst, topao, osjećajan, pametan i na čudan način povučen u sebe. Načinjen da bude stijena a opet mekši od šumskih izvorskih mahovina, očeva i majčina uzdanica, ponos svoga grada, koraknuo je pod ono teško klatno prerane smrti, nad kojim uvijek zastanemo i zapitamo se: O, zašto…zašto on. U samo nekoliko trenutaka, kad ta čudna neporeciva misao strelovito putuje našim svijetom, prolaze dušom stotine uspomena. Tek sada kad ga nema, shvatit ćemo da smo voljeli tog križevačkog mladića, ali mu to nikad nismo lijepo pokazali, vjerujući da ima vremena. I opet nas je prevario taj privid beskraja. Dok pripremamo memorijal za Martina Careka koji je doživio 83 ljeta, sada imamo ispratiti mladića pred kojim je bio ne jedan, nego deset i stotinu života. Kakav gubitak! Kakva tragedija! Zapalite dragi šahovski prijatelji jednu svijeću za Mišela, budite mu noćas čuvari u tminama. Zagrlite ga u mislima kao brata i voljenog sina, dok sumorna jesenska noć tužno odsvira svoje elegije maglenih violina. Neka mu je mirna i sjajna njegova nebeska zvijezda.

S tugom i pouzdanjem, ispraćamo našeg brata Mišela, u Dobre Ruke, u Svete Ruke, u Srce Isusa Krista. Neizmjerna je bol njegove obitelji i bol njegovih prijatelja. Nema tog blaga ni sunca koje će u srcu majke, oca i brata nadomjestiti Mišela. Nema dobrih utjeha osim ove molitve i puta kojim ćemo jednom svi poći, stopama od svjetala, i bit ćemo jedan narod duša, svet, tih, veličanstven, otkupljen od sviju grijeha. Do tog trenutka, poklonimo se svakoj boli, svakoj iskrenoj suzi i svojima na putu budimo oslonac i utjeha. Bit će jednom da boli nema, da tama nema, da smrti nema. Iskrena sućut obitelji Bertusi, a Vama Prijatelji, mir u srcima i mir u molitvama. Budimo jedna ponosna suza.

–Prijatelji iz Šahovskog kluba Ivan Dvoržak, Zrinski Topolovac