Uskoro, točnije 6. listopada, proslavit će 50. rođendan križevačka “kraljica sportova” . No, po svemu sudeći ta će obljetnica proći bez svečanosti, rođendanske torte i čestitara. Jer, i poslije pola stoljeća, “kraljica” je u našem gradu još uvijek Pepeljuga, bez toliko obećavane staze. No, čuda se događaju, kao i u počecima stvaranja i života nekadašnjeg kluba “Kalnik” i potom “Čelik”, čiji su trkači i trkačice pobjeđivali na državnim i balkanskim krosevima i prvenstvima. Zahvaljujući svome daru i stručnom radu entuzijasta koji su klub vodili (i vode) u gotovo danas nezamislivim uvjetima i siromaštvu. Odrastali su naraštaji nekih novih klinaca (dakako i cura) trenirajući u “čarobnoj” Ratarskoj šumi, koja je do danas ostala glavna staza u utrkama po trnju do zvijezda, lansirajući trkače poput peterostrukog olimpijca Branka Zorka, osvajača prvog odličja u samostalnoj Hrvatskoj.
Neću spominjati i brojne druge atletičare koji barem to zaslužuju, pa neka se nitko ne uvrijedi. Podsjetivši me na obljetnicu zamolili su me da ih ne spominjem, iako su utrli put križevačke atletike vježbajući i doslovno bosonogi po snijegu. Kažu, nismo mi važni, važan je klub i grad koji je živio s klubom odgajajući svoju mladost i prenoseći kroz tih 50 godina baklju s prvim žarom. Prije deset godina objavili smo knjižicu “Jazavac i njegova družba iz Ratarske šume – kronologiju atletskog kluba u Križevcima od 1963. do 1974. godine.”
Od tada su stasali novi trkači, rođene nove zvijezdice. Potakle su nove, prije svega privatne, inicijative za uređenje suvremene i primjerene atletske staze, što treba svesrdno pozdraviti i poduprijeti. Vrijeme je (možda već i prošlo) da se dopiše knjiga o križevačkoj atletici. Ne zato da bi se nekome i nekima podiglo spomenik nego da se razgori vatra i polet novorođenih poklonika kraljice sportova, zdravog odgoja i života bez zloporaba, manipulacija i nedopuštenih sredstava što se sve više koriste u komercijaliziranim sportovima, bez radosti igre i društvenog suživota. Čestitam ovaj 50. rođendan svima kojima on nešto znači.
Jelena Đuranec liked this on Facebook.
Luka Borčić liked this on Facebook.
Tanja Grloci Gatarić liked this on Facebook.
Mirjana Mira Horvat liked this on Facebook.
Ivica Burić liked this on Facebook.
Vedran Vlahović liked this on Facebook.
Ivka Kajganić liked this on Facebook.
Kakvih 5 milja? Za stazu treba pol milje, a to kaj je utrpano tu svega ostalog pa se nikad ne bu nist napravilo je druga prica.
je je, pola milje ak ju posipamo sa šljunkom 😀
Ako se tako gleda tada nikada nije dobro vrijeme da se nesto napravi, sada je doduse teze nego prije, kad s e jos i moglo, da se hjtjelo. Takvi objekti ne sluze samo clanovima kluba i rekretaivcima jer mogu privući i druge na pripreme i natjecanja. Uostzalom nitko ne tvbrdi da bi novac trebalo namaknuti iz gradskog proračuna, mozda se nadju i europski ullagači. Visoka obljetnica je povod da se ponovn razmisli. .
Ma nema frke,radi se na tome :DDD
Datum: 15 Jun 2005
https://www.krizevci.info/branko-hrg-o-novostima-u-gradu-raspravljajmo-javno/
P: Kad će na stadionu biti postavljena atletska staza?
-Na
tome se intenzivno radi, u pripremi je završna faza projekta. Prema
obavijestima iz Hrvatskog atletskog saveza, naš grad je u planovima
broj 1 i ne mogu pomisliti da staza neće biti napravljena. Hoće li to
biti na jesen ili na proljeće, ne ovisi o nama jer su financijeri HAS i
Hrvatski olimpijski odbor. U projekt je uključen i Branko Zorko kao
član Izvršnog odbora HAS-a i on bi u dogledno vrijeme trebao postati
predstavnik naše županije u HOO-u.
KRAJ
—————————————————————————————
Sport uglavnom ovisi o sponzorima, tako da “drugi ljudi” nemaju šta reagirati jer neće oni dati pare….a niti političari. Dakle, dok god za stol ne sjedne par sposobnih ljudi, stavi projekt na papir i krene u lov na sponzore/donatore kojih ima i kod nas i vani i imaju lovu koju žele iskoristiti na taj način, slušati ćemo samo jadikovke kako ovo ili ono ne valja u Križevcima…a u međuvremenu će drugi gradovi fino pobirati vrhnje. A lokalni političari mljeti laži i mazati oči.
sve je to u redu, ali za obnovu staze treba skoro 5 milijuna kunica, i za nas nekoliko koji ponekad tamo potrčimo, za mlade atletičare iz kluba i još par ljudi koji tamo treniraju svakog dana to bi bila velika stvar, ali kako bi reagirali svi drugi ljudi da se u ovo vrijeme toliko novca uloži u stazu…na ovoj stazi stasao je Branko Zorko i još mnogo njih, a ratarska šuma je predivna mjesto za trčanje…tko želi trčati trčat će, bez obzira na stazu, važna je volja i zdravlje…sve drugo je sporedno