Križevačka 15. POtrbr u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja

Križevačka postrojba 15. protuoklopna topničko-raketna brigada je obrani i oslobađanju Hrvatske dala svoj nemjerljivi doprinos. Neprocjenjivo iskustvo i pobjednički duh njenih pripadnika ugradili su u stvaranje suvremenog obrambenog sustava, i stekli veliko poštovanje sudjelovanjem u vojnim vježbama i operacijama i bili su prepoznati u ustroju OS RH, te se dokazala u poštivanju visokih vojnih standarda i međunarodnog humanitarnog prava ili ratnog prava. Jedna od najsvjetlijih točaka u ratnom putu 15. POtrbr brigade zasigurno je sudjelovanje u operaciji „Oluja“  koju s pravom nazivamo veličanstvenom oslobodilačkom i pobjedničkom akcijom hrvatskih oružanih snaga.

15. protuoklopna topničko-raketna brigada Hrvatske vojske (15. POtrbr) ili 15. brigada PO topničko raketna – Križevci, osnovana je 17. studenog 1992. godine na tradiciji križevačkih ratnih postrojbi. Okosnicu 15. POtrbr činili su prije svega pripadnici ratne postrojbe 15. mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna, koji je djelovao na zapadnoslavonskom bojištu kao samostalne postrojbe u okviru “OG Posavina”, te dijelom pripadnici 3. bojne 117. brigade, koja je djelovala na području novljanskog bojišta “OG Pakrac”. U procesu preustroja OS RH brigada je ugašena. Dio časničkog i dočasničkog kadara iz sastava nekadašnje 15.POtrbr brigade ušao je u sastav Topničko-raketne pukovnije iz Bjelovara i Topničko-raketne bojne iz 3. GOMBR, težišno nastaloj jednim dijelom i iz 15. protuoklopne topničko-raketne brigade, te nekih drugih postrojbi.

Vojno-redarstvena operacija “Oluja”

Nakon oslobođenja zapadne Slavonije u operaciji „BLJESAK“ dio je slobodnih snaga preraspodijeljen i uporabljen za pojačanje zbornih područja Split, Osijek, Zagreb, Karlovac i Gospić. Hrvatske su postrojbe dobile zadaće po jedinstvenoj zamisli i zadaći: osloboditi okupirano područje Republike Hrvatske u Dalmaciji, Lici, Kordunu i Banovini uz odsudnu obranu u Slavoniji i južnoj Dalmaciji. U početnoj je fazi operacije od njih tražen i očekivan brz prodor u raspored srpskih snaga i izbacivanje iz uporabe njihovih topničko-raketnih sustava kako bi se spriječilo razaranje industrijskih kapaciteta i gradova koji su im bili u dometu. To je više-manje bilo aktualno na svim dijelovima bojišta jer su veći gradovi: Zadar, Gospić, Sisak, Karlovac, bili na izravnu dometu topništva, a ni hrvatska metropola nije bila nedostižna za udar raketa Orkan ili raketa zemlja-zemlja, što su pobunjeni Srbi nekoliko puta demonstrirali, posljednji put 1. svibnja 1995. Druga je faza operacije podrazumijevala širenje klinova koji su probili prvu crtu obrane, uvođenje novih snaga i nastavak napada prema državnoj granici s Bosnom i Hercegovinom. U toj je fazi očekivano cijepanje srpskih snaga, presijecanje dijela prometnica, nakon čega je slijedio završni dio operacije: uništenje zaostalih snaga i osiguranje državne granice. To je posebice bilo važno na smjerovima prema bihaćkoj enklavi jer se spajanjem s Armijom BiH dobivao mnogi širi obruč nego bez toga spajanja. Spajanje se očekivalo u Lici i Banovini.

Operacija Oluja (4. kolovoza − 7. kolovoza 1995.) je velika vojna operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradržava tzv. Republika Srpska Krajina. Operacijom je vraćen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije. Oluja je uz Bljesak u kojoj je 15. POtrbr Križevci također sudjelovala, ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobođeno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Postrojba 15.POtrbr Križevci pod zapovjedništvom brigadira Darka Kereše aktivnosti za vojnu operaciju Oluja započinje 01. kolovoza 1995., a već  3. kolovoza 1995. 1. protuoklopni topničko-raketni divizijun (1.POtrd) pod zapovjedništvom bojnika Antuna Radmanića, popunjen pričuvom  posjeda paljbene položaje u području promatračnice u Vurotu i Svetoj Katarini,  1. POtb s dijelom POrb u Svetoj Katarini, 2. POtb s dijelom POrb u području Vurot – Brest, ZM i logistika u Dumačama.

Dana 4. kolovoza 1995. u 05.00 sati počela topnička priprema topništva za potporu. U Svetoj Katarini nije na vrijeme uspostavljen kontakt s pješaštvom jer je zapovjednik Zbornog područja Zagreb promijenio smjerove napada nekih postrojba, a glinska pukovnija nije tražila dogovorenu potporu. Nakon nekoga vremena uspostavljen je kontakt s pješaštvom te je postrojba dala odgovarajuću potporu po uočenim ciljevima. U 1. protuoklopno topničkoj bitnici (1. POtb) pod zapovjedništvom poručnika Branka Palića djelovanjem neprijateljskoga topništva uništen je kamion sa strjeljivom i opremom vojnika. U Vurotu su u djelovanju neprijateljskoga topništva ranjena tri pripadnika postrojbe (zastavnik Ivica Jagatić lakše, pričuvni vojnik Ivo Brković teže, pričuvni vojnik Mladen Pavlic lakše). 2. POtb pod zapovjedništvom Damira Husaina djelovala je po uočenim otpornim točkama (bunkeri, Praga).

Dana 5. kolovoza 1995. nakon probijene prve crte obrane na smjeru Sveta Katarina – Glinsko Novo Selo 1. POtb s dijelom POrb i 2. desetine iz 33. inženjerijske brigade (za zaprječivanje) posjeda položaje u području Graberje – Glinsko Novo Selo sa zadaćom zaštite bokova 2. gbr „GROMOVI“iz smjera Petrinje i Gline. Nakon probijene prve crte obrane na smjeru Sveta Katarina – Glinsko Novo Selo 1. POtb s dijelom protuoklopne raketne bitnice (POrb) pod zapovjedništvom  poručnika Stjepana Videkovića i 2. desetine iz 33. inženjerijske brigade (za zaprječivanje) posjeda položaje u području Graberje – Glinsko Novo Selo sa zadaćom zaštite bokova 2. gbr iz smjera Petrinje i Gline. Tom prilikom zarobljena su tri topa MT-12 100 mm, odmah upotrebljenih s istih položaja. 2.POtb s položaja na Vurotu djelovala je po uočenim otpornim točkama.
Dana 6. kolovoza 1995. u jutarnjim satima 2. POtb djeluje po otpornim točkama (bunkeri, 2 tenka), a naše snage ulaze u Petrinju. U popodnevnim satima oslobođena je Glina. Naša postrojba dobiva naredne zadaće pa se vrše izviđanja i tijekom noći posjedanje novih položaja.

Dana. 7. kolovoza 1995. 2.POtb s dijelom POrb posjela je položaje u Majskome Trtniku sa zadaćom nadzora komunikacije Glina – Dvor na Uni (tom je prilikom zarobila top ZIS s većom količinom strjeljiva). ZIV je prilikom izviđanja u Šatornji zarobio veću količinu pješačkog oružja i bomba. 1.POtb s dijelom POrb posjela je položaje u području Viduševac – Šatornja sa zadaćom nadzora komunikacije Glina – Topusko. Nakon četverodnevne obrane, 21. korpus SVK je na Kordunu bio opkoljen i prisiljen na predaju. Predaja je izvršena 8. kolovoza u 19.00 sati, kad je u Viduševcu srpski zapovjednik hrvatskom generalu Stipetiću podnio prijavak pred strojem, čestitao na pobjedi i predao korpus. Potom su snage ZP Karlovac potpuno su oslobodile šire područje Vojnića i Vrginmosta, te osigurale granicu i Petrovu goru.

Operacija “Feniks” kao sastavni dio “Oluje”

Ostatak Hrvatske vojske, posebice snage na istočnome i južnome dijelu Hrvatske, imao je zadaću da se pobrine da glavninu hrvatskih snaga ne uznemiravaju Vojska Jugoslavije i dio Vojske Republike Srpske. Obrambena zadaća Zbornoga područja Osijek zvala se „Feniks“, a Južnoga bojišta „Maestral“. Obrambena zadaća Zbornoga područja Osijek bila je osjetljiva zbog nizinskoga, tenkoprohodna zemljišta i logorovanja dijelova Vojske Jugoslavije u Vojvodini i Srijemu. Stoga je obrana postavljena na dvama obrambenim pojasima koje su posjele pričuvne postrojbe dok su dvije gardijske brigade bile u operativnoj pričuvi sa zadaćom protunapada na srpske snage u slučaju da one probiju hrvatsku crtu obrane. Zadaća „Srpske Vojske Krajine” bila je jednostavna: odsudnom obranom obraniti teritorij koji je 1991. za njih okupirala JNA, a negdje čak i prijeći u napad i napraviti korekciju crta kako bi se dobilo na većoj stabilnosti „Krajine”. Obrana se uglavnom temeljila na jakim prirodnim preprjekama, koje je nakon slamanja  hrvatskoga napada trebalo pojačati na rijekama Kupi i Savi na Banovini, Mrežnici na Kordunu, planinskome lancu Velebita i na dijelu moru između Šibenika i Biograda. U Slavoniji je čak planirano odsijecanje spačvanskih šuma i izlazak na rijeku Savu radi spajanja sa snagama bosanskohercegovačkih Srba. Napad je trebala podržati vrlo jaka operativna skupina Vojske Jugoslavije. Za provedbu operacije Feniks hrvatske se snage grupiraju na istočnome dijelu Hrvatske sa zadaćom sprječavanja moguće ugroze od Vojska Jugoslavije tijekom trajanja operacije Oluja.

U operaciji Feniks sudjeluje 2. protuoklopni topničko-raketni divizijun 15. POtrbr Križevci pod zapovjedništvom satnika Steve Mladenovića, a 10. kolovoza im se priključuje i 1. protuoklopni topničko-raketni divizijun 15. POtrbr Križevci prepodređen ZP Osijek na smjeru Istok (Strošinci – Komletinci) sa zadaćom pružanja PO potpore postrojbama u obrani i uništavanja neprijateljskih otpornih točaka. U ranim jutarnjim satima 20. srpnja 1995. divizijun dobiva zapovijed za izviđanje i prijam zadaće u sektoru obrane istočne Slavonije. Neposredno po prijmu zadaće divizijun se intenzivno popunjava pričuvnim sastavom i priprema intenzivnu obuku koju i provodi u okolici Križevaca. U kolovozu divizijun dobiva zadaću da izvrši hodnju i zaposjedne položaje na smjeru Istok (Strošinci – Komletinci). U kasnim popodnevnim satima vrši hodnju u područje operacije. Po dolasku, iz hodnje zaposjeda očekujuće područje u okolici Županje, odakle uvodi dijelove postrojba na smjeru obrane:
1. PO topnička bitnica 100 mm pod zapovjedništvom poručnika Stjepana Belušića zaposjeda OP u Bošnjacima te zaposjeda PP u Strošincima (Zekićev stan) na jednoj od najzapadnijih granica prema Republici Srbiji, ustrojava izdvojeno zapovjedno mjesto u Soljanima sa zadaćom inženjerijski urediti paljbene položaje i biti u pripravnosti za sprječavanje napada protivnika iz smjera Bijeljina – Jamena.
2. PO topnička bitnica 100 mm pod zapovjedništvom natporučnika Dražena Horvata zaposjeda OP u Privlaki te zaposjeda PP uz Bosut, odakle će paljbeno djelovati po neprijateljskim otpornim točkama pružajući potporu 5. gbr.

Raketna PO bitnica pod zapovjedništvom poručnika Ivana Pečarića zaposjeda OP u Bošnjacima i PP u Strošincima te s vodom POLO PP na autocesti Županja – Lipovac.
Inženjerijski vod zaposjeda mjesto razmještaja u Bošnjacima te uređuje i maskira paljbene položaje na smjeru obrane 1. POtb i raketne bitnice sa zadaćom izgradnje skloništa za ljudstvo, oružja i strjeljivo (tzv. sendvić – zemlja, kamen, drveni trupci) te prilaznih putova prema paljbenim položajima. Divizijun vrši inženjerijsko utvrđivanje i maskiranje paljbenih položaja te je u spremnosti za obranu dodijeljenoga područja obrane. Divizijun tijekom operacije Feniks u području operacije ostaje do konca rujna 1995. Tijekom redovitih smjena ljudstva na autocesti u prometnoj nezgodi ozlijeđeni su pripadnici divizijuna, srećom ozljede, iako teške, nisu bile opasne za život. U Križevce se divizijun vraća 2. rujna 1995. uz veličanstven doček građana Križevaca.

Za doprinos u operacijama gradonačelnik Križevaca nakon veličanstvenog dočeka građana grada Križevaca, uručio je prigodan poklon divizijunima: grb grada Križevaca uz zahvalu za sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske. Za ostvarene rezultate u operaciji Oluja sudionici operacije odlikovani su medaljom „Oluja“ koja im je uručena prigodom Dana Brigade na stadionu, a divizijuni su pohvaljeni od strane Ministra obrane Gojka Šuška i Načelnika GS OS RH generala Zvonimira Červenka koji je osobno u Križevcima uručio pohvale i medalje. U operaciji „Oluja“ sudjelovalo je 564 pripadnika 15. POtrbr Križevci.