Testirali smo redizajnirani Sandero opremljen 1.2-litrenim benzinskim motorom i Ambiance paketom opreme. Sadnero je gradski automobil kojeg proizvodi Dacia, „low budget“ brand francuskog Renaulta. Prva generacija Sandera predstavljena je krajem 2007. godine, a predstavljala je hatchback inačicu Logana. Dacija je drugu generaciju ovog kompakta predstavila na pariškom salonu automobila 2012., a na naše tržište stigao je u prosincu 2012. godine.
Sandero u osnovnoj izvedbi u Hrvatskoj košta vrlo prihvatljivih 57.900 kn, a s klimom 66.700 (kao i stari model). U ponudi su tri paketa opreme, a svaki nudi ograničen izbor opcijske opreme. Paleta počinje običnim „Ambiance“, srednja je razina nazvana „Lauréate“, a najviša „Stepway”. Oprema se može kombinirati sa dva benzinska i jednim dizelskim agregatom. Od dizelaša tu je 1.5-litreni dCi sa 90 KS, dok benzinsku ponudu čine 1.2 atmosferac sa 75 KS te 0.9-litreni turbak sa 90 KS.
Testni model bio je opremljen 1.2-litrenim atmosfercem te početnim Ambiance paketom opreme (dodatna oprema: Klima+radio – 2.350 kn, maglenke – 900 kn, metalik boja – 2.950 kn, rezervni kotač – 300 kn). Cijena testnog modela bez dodataka je 66.700 kn, a sa dodatnom opremom 73.200 kn.
Već se na prvi pogled može vidjeti napredak u dizajnu. Dok je stari model bio više blag u dizajnu, novog krasi agresivniji prednji dio kakvog se ne bi posramili ni skuplji automobili. Modernije izgleda i straga, iako su zadržane osnovne linije. Pogled sa strane otkriva jedan sasvim pristojan automobil, jedino bi cijela silueta znatno bolje izgledala kada bi se vozilo opremilo lakometalnim naplatcima.
Osim što se diči robusnijom vanjštinom, novi Sandero također je mnogo kvalitetniji u unutrašnjosti, s oblikovanjem, ergonomijom i detaljima koji nagovješćuju posve nov osjećaj udobnosti. Uređenje kabine izgleda znatno bolje, a i korišteni materijali su otišli korak dalje. I dalje je glavni upotrjebljeni materijal jeftina plastika, no na dodir je znatno ugodnija od one korištene na prvoj generaciji. Moderniji dizajn zahvatio je instrumentnu ploču i središnju konzolu, a prepoznatljivi el. podizači prednjih stakala ostali su na konzoli kao na prošlom modelu. Središnja konzola kreće ventilacijskim otvorima između kojih su smještena dva prekidača (svi pokazivači smjera i otljučavanje/zaključavanje vozila). Ispod se nalazi 2-din MP3 radio opremljen Bluetoothom, a slijedi ručna klima. Na dnu konzole nalaze se već spomenute tipke el. podizača prednjih stakala. Na povišenom dijelu središnjeg tunela su smještena dva držača čaša i ručica mjenjača, a na spuštenom ručna kočnica.
Ponudi prostora nema se što zamjeriti. Sprijeda standardno, a straga se neće previše gužvati niti tri odrasle osobe. Prostora za glavu i koljena ima dovoljno za komotan prijevoz petero putnika do željene destinacije (unutar grada). Putnicima sprijeda biti će uvijek najudobnije. Sjedala su udobna i sjedi se malo povišeno što poboljšava preglednost, no nedostaje im bočnog oslonca koji bi tijelo držao u zavojima. Zapremina prtljažnog prostora iznosi iskoristivih 320 litara, a preklapanjem naslona stražnjih sjedala oslobađa se ukupno 1.200 litara za prijevoz prtljage/tereta.
Već spomenuti 1.2-litreni benzinski motor s 16 venzila raspolaže sa 75 KS i 107 Nm okretnog momenta. Ovaj agregat neće nikoga previše oduševiti, ali će više-manje sve zadatke obaviti bez poteškoća. Biti će malo bučniji i tromiji od motora nove generacije (npr. drugi benzinac iz ponude), ali uštedu koju prilikom kupnjom garantira teško je nadoknaditi u ova krizna vremena. Od 75 KS niti ne očekujemo čuda, stoga kada se naviknete na karakteristike prestati ćete gunđati. Tu je i 5-stupanjski ručni mjenjač koji malo diže ocjenu ukupnog dojma. Tako opremljen, dovoljno je agilan za normalnu gradsku vožnju i kreni-stani natezanje od jednog semafora do drugog.
Dacia Sandero je jednostavno vozilo, a tako se i vozi. Vjerujem kako će se svaki mladi vozač brzo sprijateljiti s ovim automobilom. Prilikom vožnje nema ničega što bi vozaču odvlačilo pozornost, a kabina (osim el. podizača stakala) je ergonomski dizajnirana gdje nitko neće tražiti kako se pali ovo ili gasi ono. Mali nedostatak jest nemogućnost podešavanja upravljača po visini ili dubini, ali to su neki kompromisi na koje moramo biti spremni prilikom kupnje low-budget vozila. Vozne osobine su u skladu s očekivanjem. Kako se ispod poklopca motora nalazi slabašan agregat, ovjes se bez problema nosi sa svim zadaćama koje pred njega postavlja vozač. Gradske neravnine upija dobro, a na otvorenom prometnicama dolazi do malo većeg naginjanja karoserije kod „bržih“ vožnji. Ipak, kako sam već naveo, automobil je strašno jednostavan, pa će vozača na vrijeme obavijestiti o svim potencijalnim problemima.
Testirana Dacia Sandero nije najbolji automobil na tržištu niti u segmentu, ali uzme li se u obzir cijena, početi ćemo malo drugačije razmišljati. Kako i prethodni model, Dacia je privukla velik broj kupaca jednostavnom filozofijom – ponudimo kupcima jednostavan automobil za svakodnevno korištenje za male novce. Kupci su im zahvalili i velikodušno prihvatili ponudu. Tako je i sa drugom generacijom Sandera koja će uz postojeće kupce Dacije skupiti i nekoliko novih – zbog modernijeg i privlačnijeg dizajna.
Više informacija na www.auto-info.hr.
Komentari su zatvoreni.