Zvonko Kožić, rođen u Zagrebu jednog jesenjeg četvrtka, od malih nogu zaljubljen u crtiće ili crtić, jer se u njegovo vrijeme prikazivao jedan dnevno. Majka ga stalno ispituje kada će se uozbiljiti, pa se on počeo baviti stand up komedijom kako bi ona ozbiljno shvatila da se nikada neće uozbiljiti. Tata je za nju uvijek govorio da nije studirala pravo nego krivo.
Prije nekih desetak godina stvorila se ljubav prema stand up komediji kao takvoj, te se nedugo zatim stvorila želja za aktivnim sudjelovanjem u tom žanru. Na proljeće 2009. počeo je nastupati na raznim open mic večerima i pokazalo se, usprkos njegovim strahovima, da uspijeva zabaviti društvo iz ćoška, a na nekoliko open mic natjecanja uspio je čak pobijediti.
Inspiraciju crpi iz nepristojnih susjeda, vozača i suvozača, reklama, filmova i ostalih stvari koje vole mladi i stari koji nose oker čarape na japanke. Bavi se fenomenima kojima se nitko drugi ne bavi, ali još uvijek nije shvatio što je galanterija, a što pozamanterija. Mišljenja je da komičari liječe publiku isto kao što publika liječi komičare, dakle proces ide u oba smjera. Voli šalu na svoj račun osim ako se ne radi o računu u banci, tu je mrtav ozbiljan.
Vječiti je pozitivac i zato je više u školi volio ocjenu +2 nego -3. Ako ne dođe neki smak svijeta, čiji se datum mijenja iz dana u dan, planira se ovim baviti još jako dugo.
Komentari su zatvoreni.