Crne slike – Crtač Saša Ištok stripom Dark City Crosstown prikazao ono što vidi njegov naraštaj – beznađe i pesimizam
Kasno je popodne, 17 sati, Chatzkel se jedva budi u sobičku oronule betonske zgrade, sav dezorijentiran lupa se o glavu. “Više mi ništa nije jasno” kaže i odlazi do prijatelja, uzme tablete, a onda u nepoznato… Uvod je to u strip Dark City Crosstown, križevačkog autora Saše Ištoka, koji je, po prezentaciji na gradskom festivalu Culture Shock, zbog “mračnosti” i sadržaja izazvao i neizbježne usporedbe sa slavnim, ekraniziranim američkim stripom Sin City Franka Millera.
Mladi se drogiraju, ne rade jer nemaju gdje, policija je bezvoljna, a u igri su i neke čudne sile – da to postoji i u Hrvatskoj danas, a ne samo u fikciji, možda će priznati većina, no Ištok je odlučio sve i prikazati. – U stripu je apsolutna istina, likovi su iz mojeg okruženja, neki od njih i prijatelji koji su se i sami prepoznali – otkriva 30-godišnji crtač i nastavlja da su ga na oslikavanje svijeta oko sebe potaknule i promjene u gradu. – Dugo su Križevci bili jednolični, ja sam tu sliku zavolio, a onda se sve počelo rušiti da bi se gradilo novo, mladi odlaze, politika je korumpirana, gospodarstvo se urušava – uočava Ištok, ističući da je i zato dio radnje prenio na željeznički kolodvor, gdje glavni junak zapaža da “vlakovi odavno ne voze”.
Ištok ne krije da inspiraciju crpi i iz teorija urota i djela Davida Ickea, pa na stranicama prikazuje i dolazak čudnih bića iz svemira, o čemu kaže da govori o neizvjesnoj budućnosti. A na naslovnicu je stripa stavio križevačku grkokatoličku katedralu, ne da bi strip izgledao turistički, nego da bi upozorio da se u crkvi mogu naći razni povijesni, pa i masonski simboli.
Slična sudbina
– Glavni lik naći će se u katedrali u potrazi za drevnim simbolima i tajnama, na tragu Da Vincijeva koda – najavio je mladi autor što slijedi u stripu, no tu epizodu još nije stigao ovjekovječiti. – Imam priču za još sto stranica, no problem su financije da scenarij stavim na table i otisnem – ističe Ištok, koji kao da dijeli sudbinu svojih junaka – kao drvni tehničar, nesvršeni student informatike, nema posla. Ipak, ugrabio je priliku.
– Odlazim raditi na recepciju hotela u Dubrovniku, što me jako veseli. Cilj mi je skupiti novac i za uređenje strip-studija u podrumu, kako bih se crtanju, u kojem sam sad i 8 sati dnevno, još više posvetio. No, samo da je stalnoga posla – s nadom će autor, kojemu su uzori Kordej, Ribić, J. G. Jones i nenadmašni Moebius. (VL)
Komentari su zatvoreni.