Snijeg koji je početkom veljače nemilice zatrpavao Europu smilovao se na par dana Zagrebu i okolici, pa je polijetanje prema Londonu prošlo bez ikakvih meteoroloških neprilika, a ugodan je bio i vezani desetosatni let za Seattle. Zanimljivo je kako se i u tom ranojutarnjem busu prema Plesu može susresti poznanike – naime, stari frend s faksa danas radi u kontroli zračne plovidbe. Pola sata do aerodroma brzo je prošlo u razgovoru o neizvjesnom ekonomskom stanju u zemlji, studentskim problemima postdiplomaca te poslovnim prilikama vani, sa zaključkom da se unatoč svemu ne vrijedi iseliti iz Hrvatske, barem zasad.
Desetogodišnja američka viza u putovnici je još od puta u Kaliforniju prošle jeseni, no svejedno pri ulasku u SAD treba popuniti obrasce za carinu i Ministarstvo domovinske sigurnosti, koji se često dijele još na letu. Ugledavši hrvatsku putovnicu, iskusni je britanski carinik pristojno pozdravio i, gotovo prijateljski, savjetovao: “Do not join the EU!”. Prekasno je za to, gospodine, Hrvatska 2013. ulazi, a godinu nakon toga mora platiti 9 milijardi kuna članarine. Za istu se temu tijekom boravka u Seattleu interesiralo i nekoliko Amerikanaca, svi redom s istim savjetom, jedino bi koji zapadni Europljanin poručio drukčije.
Vrijeme u Seattleu bilo je u skladu s nazivom “najkišnijeg grada u Americi”, no temperatura je bila ugodnih dvanaestak u plusu, tek je posljednji dan zbog zahlađenja i pogoršanja vremena propala ideja o odlasku na famozni Space Needle, futuristički toranj s vidikovcem na grad. Ovaj 184 metara visok simbol Seattlea datira još iz 1962. kad se tu održao Svjetski sajam, a danas je s restoranom na vrhu jedna od najvećih turističkih atrakcija grada. Od sajamske infrastrukture, osim velikog broja paviljona i zgrada koje danas služe kao raznovrsni muzeji i javne ustanove, tu je i jednotračna željeznica kojom se za par minuta i dolara stiže u najuži centar, uz razgledanje grada pri nagibnoj vožnji.
Zbog obaveza na konferenciji nekoliko je dana provedeno istočno od centra Seattlea, na desnoj obali Washingtonskog jezera, u gradu Bellevue. Riječ je o poslovnom, brzorazvijajućem predgrađu Seattlea gdje se, uz hotele, poslovna zdanja i trgovačke centre, posljednjih godina grade i drugi sadržaji za upotpunjavanje životnog prostora tamošnjem stanovništu, poput ugodnih nacionalnih restorana i klubova za večernje izlaske i druženja. Zbog komocije, ali i sigurnosti te poslovne opravdanosti, Amerikanci i ovdje, baš kao i u Las Vegasu, između zgrada preko prometnica i avenija grade mostove (tzv. sky bridges), kako bi posjetitelji pješaci zaobišli prometnu gužvu i semafore.
Zanimljivo je vidjeti da više zgrada u Bellevueu ima natpis Microsoft, iza čega stoji činjenica da je taj multinacionalni IT gigant prije par godina, kad je financijska kriza ugasila mnoge kompanije, povoljno kupio te prostore za svoje administrativne i biznis odjele, dok su istraživanje i razvoj ipak smješteni u Redmondu, gdje im je i originalno sjedište. Tu je i američki Nintendo, a u samom Seattleu su sjedišta mnogih kompanija za razvoj visokih tehnologija, kao što su Real Networks, Amazon.com i Cray. Prošetati jednom od zgrada u Microsoftovom zelenilom okruženom kampusu bilo je pravo futurističko iskustvo, a neformalnost i ujedno usredotočenost njihovih istraživača na posao upravo oduševljavaju.
Za razliku od brdovitog San Francisca, uži centar Seattlea može se bez problema “prehodati”, što je najbolji način za otkrivanje detalja zanimljivih turistu. Vjerojatno najživlje mjesto ove lučke metropole je Pike Place Market, tržnica koja radi već više od sto godina, a slikovit niz štandova i malih trgovina par razina ispod površine pravo je mjesto za autentični doživljaj Seattlea. Poznati riblji štand (s upozorenjem “Caution: Low Flying Fish”) s prodavačima koji se obredno nabacuju velikom ribom koju naruči mušterija, i mali dućan sa starim posterima iz povijesti američke pop-kulture samo su neke od atrakcija, a u blizini je i navodno prvi ikad otvoreni Starbucks, danas najveći lanac kafića na svijetu.
Fascinantna priča o undergroundu Seattlea može se čuti i doživjeti na Pioneer Squareu, najstarijem gradskom kvartu u kojem još postoje dokazi nekadašnje slike grada, koji je još od druge polovice 19. stoljeća zbog geografskog položaja imao problema s plimom koja ga je periodički lagano poplavljivala, doslovce vraćajući sve što je iz kućanstava odvodnjom otišlo prema oceanu. Kako bi se riješili blatne svakodnevice, gradski su oci odlučili oko svake od dvadesetak četvrti sazidati nove temelje grada, uzdignute za nešto više od jednog kata, s izrađenim odvodima te potpornjima otpornim na potrese. Tako je nastao pravi, valjda prvi podzemni trgovački centar na svijetu, čiji su hodnici danas neobična turistička atrakcija.
Skitnja Belltownom u potrazi za grunge okupljalištima, prebiranje po glazbenoj ponudi Easy Street Recordsa, koncert gitarista Boba Moulda, frontmana nekadašnjeg legendarnog post-punk trojca Hüsker Dü, u klubu Triple Door te posjet muzeju “Experience Music Project” dobar su način upoznavanja i glazbene strane ovog rodnog grada Jimija Hendrixa, gdje su žarili i palili Ray Charles, Nirvana i Pearl Jam. Povratak kući bio je neplanirano odgođen za pola dana zbog otkaza istog leta dan ranije, no financijska kompenzacija aviokompanije, kao i mimoilaženje s Angelinom Jolie čiji je posjet tih dana grozničavo tresao Hrvatsku, ipak su donijeli satisfakciju, kao i upoznavanje Minneapolisa i Pariza, pa makar samo kroz prozore aerodromskih zgrada. Zasad, dosta SAD-a!
When everything crumbles, I’ll be the last one to go
Pack my belongings, leaving family and home
Take, take what you need, not what you want, but all in between
Live, live like the sea, you can be you, and I will be me
For all this time, but still my mind is on love…
—Noah Gudersen (“The First Song“, 2008.)
Komentari su zatvoreni.